Zapališ svoju ćumuranu
ukrao drva malo
ispod grumena zemlje lova pucketa
Progutaš suzu slanu
dobro je budalo
opet su lovci pucali u prazno, kažu maketa
Ne brineš za stoku
krave ivičnjak pasu
eno ih pored ceste, saobraćajni znaci
Domovina je u oku
kada se ne čuje u glasu
galame prazne klupe k'o da su đaci
Narode moj
kutija glasove niže
svijest je građanska na selu
Ćelavom kosa se diže
mudrost je tanka na djelu
Ona k'o dijareja kreće
prijete joj branom a'l džaba
Kome je u glavi smeće
njemu je hala kasaba
Narode moj
Nedjelji pjevaju opet
po istoj glavi čvoka
horoz će na tarabu se popet
kada mu izmakne koka
Narode moj
nije uzljevača pita
već ženska ljenost vele
uvehlog cvijeća kita
ruke moljenog dijele
Narode moj
čitaj kako je zapisano
ne piši zalud kukom po ledu
lice je pohlepom ćumurisano
jednima kupus dok drugi meso jedu
Narode moj
pamet od kadije slobodno baci
ako si na putu do kadije budala
nisu na selu više seljaci
već oni što im je kozija staza magistrala
Narode moj
znaj sjeme mržnje ne treba sijati
ono u bolesnim srcima klija
kada se pakost prestane smijati
nasmijat će se cijela galaksija
Narode moj
pogledaj u dlanove svoje
tuđi su uspjesi tamo na ekranu
na dlanovima čitaj šta je tvoje
ne budi majmun za jednu bananu
Narode moj
sa rokom trajanja dvije godine samo
sve između je redovna fermentacija
kao kiseli kupus što ga u vjetru osjećamo
ti si gumena lutka za nebrojeno manipulacija
Narode moj
k'o prazne cigarete iz Kine
ti čekaš svoga punjača
Car je go, ali nikako da se skine
ostaje terapija kukanja i plača
Autor: Said Šteta, književnik i novinar
