Ovog petka, Gradska kafana u Zenici bila je domaćin proslave 40. godina mature, prve generacije Upravne škole. Tada, davne 1976. godine, školu su upisala četiri odjeljenja, a u maju 1980. godine, su maturirali, te tako postali prva generacija maturanata ove srednjoškolske ustanove. Četrdeset godina kasnije, njih dvadesetak okupilo se i proslavilo ovaj veliki jubilej.
Kako ističe jedna od svršenica ove predratne srednje škole, i danas se rado sjeća svih divnih trenutaka i druženja sa svojim vršnjacima.
„Sjećamo se svega kao da je jučer bilo, izlazaka, druženja, učenja. Gradski park me podsjeća na sve. Tamo i danas postoji naša klupa gdje smo sjedili i družili se“, prisjeća se Aida Trakić, jedna od učenica Upravne škole iz Zenice.

Iako Upravna škola danas ne postoji, kvalitet znanja koji se tada prenosio je sigurno značajan i velik, a rezultat toga jeste kadar koji se kasnije usavršavao kroz fakultetsko obrazovanje ili sticanje radnog iskustva koje i danas mnogima služi kao primjer.

Emina Dračić je također učenica prve generacije Upravne škole, koja se posebno sjeća svih profesora i prijatelja s kojima je dijelila školske klupe.
„Kao prva generacija, nismo imali zgradu, pa smo tako prvu godinu boravili u Ekonomskoj školi, drugu godinu u osnovnoj školi „Manojlo Popić“, treću godinu u školi „Sead Škrgo“ i četvrtu godinu u sadašnjoj Industrijskoj školi. Sjećamo se svih profesora, prije svega, prof. Raseme Magazinović, koja je tada predavala srpsko-hrvatski jezik i književnost, Ane Sekulić, naše razrednice, prof. sociologije, matematike, latinskog jezika i mnogih drugih. Nažalost, iako smo svima uputili poziv za ovo veče, neki zbog teškog zdravstvenog stanja nisu mogli biti tu, a onih koji više nema sa nama smo se prisjetili kroz uspomene i anegdote. Imali smo sreću što smo imali dobre profesore koji su nas prihvatili i to je zaista bio jedan lijep period u našim životima“, kazala je Emina.

Kao i svaka generacija, tako je i ova imala posebnu matursku ekskurziju, gdje su zajedno putovali na Poreč. Sabina Tomaš prisjeća se tih dana, te dodaje da ta prijateljstva traju i danas.
„Za matursku ekskurziju smo bili u Poreču i bilo nam je zaista prelijepo. Nakon mature smo se ponekad znali sastajati, ali smo ubrzo svi otišli svojim putem, oformili porodice i započeli neke nove životne etape. Jedina negativna stvar jeste ta što se većina naših kolega nije uspjela zaposliti, a drugi dio njih je školovanje nastavilo na fakultetu“, dodaje ona.
Podsjećamo da je ovo druženje organizovano u skladu sa propisima nadležnih službi shodno situaciji sa trenutnom pandemijom, te iako su organizatori planirali dosta glamuroznije veče, isto je proteklo uz ugodan razgovor i sjećanje na prošla, kako kažu bolja vremena. (A.A./S.H.)