Zanimljivi hobi Zeničanke Alme Kurtalić: Broševi sa motivacijskim porukama

Danas počinje najneobičinija školska godina. Učenici i nastavnici su praktično od marta mjeseca bili bez kontakta i sigurno je da će prvi časovi nastave podrazumijevati prepričavanje iskustava iz najneobičnijeg do sada drugog polugodišta prethodne školske godine.

Nastavnica likovne kulture OŠ „Vladimir Nazor“ svojim će učenicima imati itekako mnogo za ispričati i pokazati.

Kada je prekinuta nastava i kada su donijete mjere o zabrani kretanja je za sve nas, čin i se bio najtežio period od proglašenja pandemije. Tako i za Almu Kurtalić profesoricu likovne kulture, koja ovaj predmet predaje osnovcima.

„Ta zatvorenost me ponukala da nešto moram početi raditi, jer nisam znala kako vrijeme iskoristiti u ono prvo vrijeme od proglašenja korone dok je vladao najveći strah. S obzirom na to da smo uzeli dovoljno potrepština da ne moramo izlaziti van, a ja uvijek imam boja i repromaterijala počela sam sebi i svojim kćerkama Ajlin i Narin da pravim broševe. Zatim smo pravile za nama drage ljude u namjeri da ih poklonimo kad se sretnemo s njima. Broševi su se gomilali iz dana u dan. Kad se situacija smirila i kad smo počeli izlaziti znala sam se zapitati zar sam ja ove citate pisala. Naišla sam na broš u toj gomili koji je bio s nekim likom i ispisanim „nekada smo se svi više smijali“. Takvi me broševi danas podsjećaju na moj period života kada se zaista nisam uopće smijala“, priča nam Alma Kurtalić.

Bilo je dakako i šaljivih poruka, motivacijskih, pisala je statuse pojedinih prijatelja s društvenih mreža pa im te svoje sličice potom poklanjala, pisala je citate Šantića, Šobića. Meše. Kada je završila prošla školska godina i online nastava jedna je kolegica poželjela uz đačku knjižicu svojim učenicima pokloniti i ovaj broš.

„Jedna učiteljica me pitala: kako ja mogu naručiti 17 tih broševa devet za dječake i 8 za djevojčice sa likovima i prigodnim citatima“.

Tako je Alma počela da zarađuje, simbolično, ali dovoljno za repromaterijal. Sada ima postavku ovih svojih sličica-broševa u salonu Torbejarabi na Meokušnicama, dok će nova izložba njenih velikih slika sačekati bolja vremena. Kaže da određen broj sati radi u školskoj biblioteci gdje po nekoliko sati drži vrlo posjećenu sekciju likovne kulture, pa ne sumnjamo da će uskoro biti još zanimljivijih broševa i magneta. Ovo je primjer da pandemija novog virusa ne iznjedrava samo loše stvari. (A.H.)