Dženita Kurešepi rođena je 1981. godine, a proteklih 12 godina uposlena je kao novinarka na nezavisnoj televiziji IC Kakanj.
Mada je ranije sumnjala da je zaražena sa Covid 19, potvrda te informacije izazvala je kod nje šok i nevjericu. Informaciju gdje se zarazila, iako je poštivala sve mjere zaštite, nije uspjela do sada saznati. U preduzeću su bili iznenađeni, a možda i malo preplašeni, a 5-6 radnih kolega koji su bili sa njom u kontaktu odmah su poslani na testiranje.
Svoja iskustva podijelila je sa svojim prijateljima na FB stranici.
„Dio mojih prijatelja ovdje zna da sam jučer smještena u izolatorij KBZ. To znači da mi je test na koronu pozitivan. I onda milion pitanja, neizvjesnosti i strah… Kakav god stav svakog od nas bio prema ovom virusu (a teško je imati stav i mišljenje o nečemu što ne poznajemo), zbunjen si i nije ti jednostavno prihvatiti ovu činjenicu. I tvoje novo stanje. Znam da i svi koji su bili u kontaktu sa mnom osjecćaju nelagodu. S obzirom da je ovaj korona virus većini nas nepoznanica, nismo sigurni trebamo li uopšte poštovati mjere koje nam se nameću ili se junačimo da smo otporni, te da virus kao takav ne postoji, odlučila sam da povremeno napišem poneko svoje iskustvo ili simptome same bolesti. Nadam se, aBd, da ću to moći raditi dok mi novi test ne pokaže da sam negativna. Sada bih, prije svega zbog mojih kontakata, rekla nešto upravo o tome. Moj sin i moj suprug su negativni. Dakle, moji najbliži kontakti. I moje kolege s posla koji su se testirali (oni koji su u zadnje vrijeme najčešće sarađivali sa mnom) takođe su negativni. Ja ne znam gdje sam “pokupila” virus i vjerujem da onaj od koga sam dobila infekciju ni danas ne zna da je zarazan. I tu mi prestaje sva logika o prenosu virusa. Nekima sam javila, imaju mogućnost testirati se u HES-u. Nekima nisam jer zaista sam u zadnje vrijeme pogotovo (kad sam primijetila prve simptome prehlade) nosila masku i držala distancu. To je ono sto nam savjetuju. To je sve što mogu reći o “kontaktiranju”. To je sve što znam o prenosu virusa. Budite odgovorni, ja se nadam da će svi ostati negativni, a ja brzo ozdraviti.
Nakon što sam jučer brojne bukvalno šokirala svojom objavom (od toga što sam uopšte zaražena pa do moje odluke da to ne krijem) danas ću reći nešto o svojim simptomima, ali i simptomima drugih u izolatoriju. Ja se jasno sjećam da sam znake prehlade osjetila 1. jula, u srijedu. U četvrtak ujutro sam već bila lošije i nisam otišla na posao. Dakle, prvo sam osjetila lijevi krajnik, sinuse, nos, čak i blago žiganje u uhu, sve sa lijeve strane (mislila da me klima dotakla). I onu nemoć tijela koja prati prehladu. Temperaturu nisam imala. Zvala HES, negativno odgovorila na pitanja i zaista tad se činilo da nema potrebe za testiranjem. Naredna četiri dana liječila se proizvoljno Gripoštadom. U ponedjeljak sam se puno bolje osjećala i otišla na posao. Međutim, ubrzo su me počele boljeti noge i mišići. U četvrtak, 9. jula ponovo se budim sa grloboljom i onda idem u Dom dravlja. I dalje nemam temperaturu, te su pitanja na anketnom listiću na trijaži negativna. Moja divna doktorica Aida Jusić ustanovi upalu grla, propisuje Sumamed i Fluimukan, te predlaže testiranje (između ostalog jer na poslu odnosno na terenu imam brojne kontakte te i veću mogućnost da se inficiram). U petak test pozitivan i nađoh se u izolatoriju. Zadnja tri dana kašljem, a doktori kažu imam i manju upalu pluća. Ostavili su mi istu terapiju, uz dodatak vitamina C. Općenito, ne osjećam se loše, osim što te sam ambijent i okruženje tjeraju na stalna preispitivanja stanja pa se onda možda primijeti i nešto što nemaš (umisliš). Kod nekih ovdje primjećujem da npr. od svih mogućih simptoma oni ustvari samo nemaju čulo mirisa. Drugi su npr. imali prolive, ali ne duze od 2-3 dana. I to je sve. Treći su bili samo iznemogli. Najviše je ovih sa više simptoma, ali i ti simptomi kod jednih se npr. manifestuju u isto vrijeme, a kod drugih periodično. Ima i onih koji tvrde da nemaju nikakve simptome i da su virus otkrili slučajno. Moram reći da nas je trenutno ovdje 60, te da nekoliko starijih ljudi ima izraženije upale pluća i koriste kisik. Dakle, sve upućuje na to da se ovaj virus manifestira kao i gripe koje poznajemo od ranije. Po mom mišljenju, sve ostalo zavisi od imuniteta i stanja organizma. Napada tamo gdje smo najslabiji. Čuvajte se i ostanite “negativni”.
P.S. Nisam izgubila apetit i većina mojih “sapatnika” jede sve što stave pred nas“, objavila je na svom FB profilu Dženita Kurešepi.
O uslovima boravka u KB Zenica kaže:
„Medicinskim tehničarima skidam kapu, svi smo prezadovoljni jer nas je u izolatoriju smješteno 60-ak. Doktori dolaze jednom dnevno, vjerovatno jer su svjesni da nema težih slučajeva. Sa druge strane prvi dan po prijemu nisam imala ručak, koji sam čekala 6 sati, navečer nisam imala jastuk, koji mi je medicinska sestra donijela tek oko ponoći. Ipak, to su manji propusti. Inače, većina pacijenata ima blaže simptome, atmosfera je opuštena, ujutro se radi gimnastika, pije se kafa, što ipak, nije slučaj sa starijim pacijentima koji primaju kisik i njihovo se zdravstveno stanje ocjenjuje kao teško. Poruka onima koji ignorišu opasnosti i koji se ponašaju kao da Koronavirusa nema jeste da se svi mi moramo pridržavati propisanih mjera, na svoje i dobro naših bližnjih“, poručila je Dženita Kurešepi. (Rešad Šabanović)
