Hrastovac, jedno od najudaljenijih i najzapuštenijih kakanjskih sela na graničnom pojasu sa Zenicom, početkom juna dobio je asfalt, što je najveći san mještana kojeg mnoge generacije ne doživješe.
Na zadnjem sastanku mještana sa načelnikom Kaknja, Aldinom Šljivom, inače porijeklom iz Brnjica, kojem Hrastovac i Slivan pripadaju, zatraženo je i sugerisano da se pažnja sada posveti susjednom selu Slivan, koje po svemu logičnom pripada Zenici, ali je administrativno u sastavu općine Kakanj. Načelnik je, tvrdi jedan od učesnika tog sastanka u Hrastovcu, obećao da će djelovati, a nakon nekoliko dana konkretno i odgovorio na zahtjev proslijeđen Općini od mještanina Faika K., posredstvom predsjednika Mjesne zajednice Memse Š.
Sa ukupno šest kamiona nasipnog materijala, od kojih je dva donirao gospodin Iso Z., mehanizacija firme Trgošped je privremeno zategla, nasula i uvaljala najkritičnije dijelove puta prema lokalnom greblju i donjem dijelu Slivna. Gledano na prvu, rekli bi da nije mnogo, jer konačno rješenje je asfaltiranje puta, ali za mještane to je od historijskog značaja, jer prvi put u dugoj historiji sela nadležna vlast nešto uradi. Mještani su zadovoljni i zahvalni na tome, ali uveliko očekuju da načelnik Šljivo sa saradnicima i drugim dobrim ljudima posveti mnogo više pažnje ovom naseljenom mjestu.
Slivan, naime, nema ni metra asfalta, ni kanalizaciju, ni uređen sistem vodosnabdijevanja, osnovci su minimum po tri kilometra pješačili do škole, osam kilimetara je bila udaljena ambulanta, hitna pomoć ni kod smrtnih slučajeva nije izlazila, pošta kasni najmanje dva dana u odnosu na druge, radnici su mahom zaposleni u Zenici itd., a ljudi su uglavnom vrijedni i čestiti. Međutim, uglavnom su iselili zbog nepostojanja osnovnih uslova za normalan život. Zato ove radove na uređenju dijela puta kao i prethodno uvođenje rasvjete svi smatraju ohrabrujućim i nagovještajem dolaska boljeg vremena, tim prije što ovaj lokalitet spada među najljepše i najnezagađenije, prirodna je oaza. Dobri ljudi, posebno oni s dobrim namjerama su uvijek ovdje bili dobrodošli, bilo da dolaze po službenoj dužnosti, bilo “onako” usput. Bilo bi dobro da ova objava dodirne malo i one što su otišli trbuhom za kruhom, a ima ih mašala.
(tekst i foto: Sinan G.)
