Prvi maj, Međunarodni praznik rada radnici u našoj zemlji dočekuju u velikoj neizvjesnosti. Neadekvatno plaćen rad, neuvezan staž, nehumani uslovi, narušavanje osnovnih ljudskih prava samo su neki od brojnih problema koje prate radničku klasu u ovoj zemlji.
Nekada je 1. maj bio jedan od omiljenih praznika. Na prvomajskim urancima su se okupljale hiljade ljudi. Danas potpuno druga slika. Umjesto slavlja i odmora muk i tišina. U našoj zemlji je od početka pandemije posao izgubilo više od 25 hiljada radnika a mnogi stručnjaci kažu kako je ovo samo početak . „Ne želim generalizirati stvari jer ima dobrih i kvalitetnih poslodavaca međutim, puno je više onih koji su odmah nakon sedam dana od proglašenja pandemije posegnuli za nepopularnim mjerama poput smanjenja plata, slanja radnika na plaćeno odsustvo, prisiljavanje radnika da potpišu sporazumni raskid ugovora i u konačnici i dijeljenje otkaza“, kaže Kenan Mujkanović, predsjednik Sindikata metalaca ZDK.
Iz Saveza samostalnih sindikata BiH podsjećaju kako je bitno naglasiti značaj sindikalnog organizovanja radnika . „Ovih dana putem Saveza imamo veliku aktivnost kako bismo spriječili donošenje nakaradnog Zakona koji želi Vlada Federacije BiH i pojedini poslodavci da nametnu radnicima koji bi bili u robovlasničkom odnosu. Ne dozvoljavamo nikakve izmjene Zakona o radu već zahtijevamo da svi subjekti, poslodavci kao i država pronađu mehanizme da radnička prava ne umanjuju, jer i ovakva kakva su nisu na zadovoljavajućem nivou“, kazao je za naš program Dževad Hadžić, predsjednik Sindikata obrazovanja ZDK.
Sagovornici tvrde kako je i prije izbijanja krize položaj radnika bio jako složen a sada je srozan. „Moramo pružiti adekvatnu zaštitu onom najvrijednijem što imamo a to su radnici. Radnici su najveće bogatstvo svih poslodavaca. Radnici su im omogućili da imaju ono što imaju. Kako se poslodavci budu odnosili prema radnicima u doba krize će u svakom slučaju odrediti njihov imidž za sva vremena. Pandemija će proći a radnici će pamtiti, a sigurno i kazniti još većim egzodusom nego ranije“, kaže Mujkanović.
Iako radnici nemaju mnogo razloga za slavlje naši sagovornici su poručili da nam slijedi težak period u kojem se svi moramo boriti zajedničkim snagama za dostojanstvo i prava radnika. (Belinda D.
