Služba za privredu i upravljanje razvojem Grada Zenica ovih dana je objavila javni poziv za poticaje poljoprivredi. Na novi program poticaja proizvodnji žitarica i povrća na otvorenom i u plastenicima, mogu se javiti registrovani poljoprivrednici do 15. maja. Iz gradskog budžeta će za ove namjene biti izdvojeno 130.000 maraka.
Poljoprivreda se doba epidemije kroonavirusa, kada su ekonomske aktivnosti u mnogim sektorima praktično zamrle, sve više spominje kao spasilac nacionalnih ekonomija. Bosna i Hercegovina u tome nije izuzetak.
Omer Ogramić je bivši radnik na održavanju postrojenja na Energetici. Strastveni je prirodnjak, koji se u svojim srednjim godinama potpuno posvetio zemlji. Danas sasvim pristojno živi od proizvodnje poljoprivrednih kultura na 40-ak duluma porodičnog imanja u zeničkom naselju Čajdraš.
Ogramić: Sve se može kad se hoće
„Ja sam krenuo sam i bez finansija. Posuđivao sam pare, pa sam napravo ove plastenike, sve ručno, sam – hiljadu i sto kvadrata. Treba samo volja, a ima dosta ljudi koji će ti dati savjet šta posaditi i šta raditi“, kaže Omer.
Zahvaljući Omerovoj nepokolebljivoj volji, a i uz pomoć savjeta iskusnih poljoprivrednika, porodica Ogramić danas živi zahvaljujući prihodima sa svoje farme, od povrtnjaka i prinosa sa sedam plastenika, u vlastitoj izradi. Sistem navodnjavanja također je Omerov izum, povrće zalijeva vodom sa prirodnog izvora.
Posla svakodnevno ima mnogo, rano se ustaje i radi do noći. Najveću nagradu za sav svoj trud Omer osjeća u povjerenju kupaca, naročito danas, u doba izolacije i neizvijesnosti zbog straha od koronavirusa.
Na zelenoj pijaci, Omer nastoji zaštititi i sebe i svoje redovne, uvijek vijerne mušterije. A najbolja zaštita i u slučaju koronavirusa je zdrava ishrana.
„Međutim, sad samo jedna trećina pijace radi. Prodavcima kojima ne dolazi roba sa strane, malo je teže. Što se mene tiče, ja imam svoju robu i zahvaljujem se i starim i novim kupcima što preproznaju pravu robu i pravog proizvođača“, priča nam Ogramić.
Znanje stečeno kroz godine predanog rada na zemlji, rado će podijeliti sa svima koji se odluče da hranu proizvode sami.
„Mogu reći svima koji imaju imalo zemlje, da sebi zasade malo luka, malo graha, krompira, onog osnovnog… Ljudi pretežno gledaju na poljoprivredu, kao ne isplati se to meni. Bogami, meni se isplati. I dodatna mi je motvacija da više radim jer će biti oskudica hrane. Meni trenutno ne treba ništa, ja imam sve“, poručuje ovaj agilni poljoprivrednik.
Omer Ogramić je registrovani poljoprivredni proizvođač i ne propušta priliku da iskoristi programe poticaja poljoprivrednoj proizvodnji, koji dodatno osnažuju poljoprivrednike i jačaju konkurentnost domaće proizvodnje.
Grad Zenica je ovih dana objavio novi javni poziv, na koji se zenički poljoprivredni proizvođači mogu prijaviti do 15. maja, kako bi ostvarili poticaje u proizvodnji žitarica i povrća na otvorenom i u plastenicima. Iz budžeta će za ove namjene biti izdvojeno 130.000 maraka.
Poljoprivreda kao spasilac nacionalne ekonomije
Ekonomska aktivnost je praktično zamrla u mnogim sektorima, a opet se poljoprivreda i proizvodnja hrane pominju kao spasioci nacionalnih ekonomija.
Prema prognozi „International Food Policy Research Institute“, usporavanje svjetskog ekonomskog rasta za jedan procenat, na koliko se računa zbog pandemije koronavirusa, povećaće broj ljudi koji žive u siromaštvu za dva posto ili 14 miliona stanovnika (od čega devet miliona živi u ruralnim oblastima). Predviđa se pad svjetske ekonomije između 0,5 i 1,5 posto.
Miloš Milovanović, konsultant za agrarnu politiku UN FAO/Danas:
„Iskustvo nas uči da poljoprivreda i prehrambena industrija, iako ne nude visinu zarada poput nekih lukrativnijih sektora, jesu stabilni, pouzdani i sektori koji nude dugoročnu perspektivu za one koji im pristupe na pravi način.
Naravno da je teško prognozirati efekte Covid 19 kada se virus još uvek širi planetom, ali je jasno da će njegove ekonomske posljedice biti devastirajuće i dugoročne.
Poljoprivreda ne može (i ne treba) biti osnov cjelokupne ekonomije zemlje, ali može biti finansijski zdrav, održiv i tržišno uspiješan sektor koji zapošljava i pristojno plaća svoje radnike, doprinosi BDP-u, spoljnotrgovinskom bilansu, štiti životnu sredinu itd.
Da bi se ovo i ostvarilo neophodno je da i vlade i međunarodne finansijske institucije pomognu grani i to većim finansijskim sredstvima. Ne treba brinuti o tome da li će privatni sektor znati gde da investira ovaj novac u skladu sa novonastalim tržišnim okolnostima i iskoristi ga na pravi način, a na korist širu od samo svoje“. (Sanja Stević)
