Konvencija o pravima djeteta jasno nalaže, koje osnovne potrebe djeteta država treba zadovoljiti. Siromaštvom su sva prava djece onemogućena, a koliko djece u Zenici, kantonu, federaciji ili državi živi u siromaštvu niko ne zna.
Ne samo da im prava nisu obezbijeđena, nego država u kojoj živimo, pored toliko političara i njihovih ministara, koji su jako dobro plaćeni za svoj posao, nije u stanju provesti niti istraživanje koje će govoriti o broju siromašne djece.
Trinaest vlada, deset kantona, više stotina ministara i funkcionera, milionski iznosi koji idu na plate ljudi čiji je posao svakog dana praviti bolje uslove života građana, a niti jedno istraživanje o broju siromašne djece u BiH.
U Konvenciji o pravima djeteta, usvojenoj 1989. godine stoji da su osnovna dječja prava : Prava preživljavanja – hrana, smještaj, stanovanje, zdravlje, životni standard; Razvojna prava – razvoj, odgoj i obrazovanje, obitelj, kultura, identitet; Prava sudjelovanja – donošenje odluka, druženje, izražavanje, pristup informacijama; Prava zaštite od – zlostavljanja, zanemarivanja, izrabljivanja, mučenja, otmice i prostitucije.
Djeca koja žive u siromaštvu nemaju niti prvo navedeno pravo, ono koje se odnosi na hranu, smještaj i zdravlje. To bi se možda moglo i promijeniti kada bi u Bosni i Hercegovini postojalo bar jedno istraživanje koje upućuje na broj siromašne djece.
„Istraživanja nisu rađena za Zeničko-dobojski kanton, niti za federaciju BiH. Nema preciznih podataka koliko djece živi u siromaštvu“, rekla je za naš portal Indira Hačimić Hasanica, ispred JU Centar za socijalni rad.
Preskupo plaćeni nadležni ljudi i institucije ne rade svoj posao. Ovakva istraživanja rade još jedino nevladini sektori.
„Izvršeno je istraživanje o siromaštvu iz perspektive djece, kojeg je provelo zajedno nekoliko organizacija nevladinog sektora u BiH. Istraživanje je pokazalo loše rezultate o stanju djece, odnosno, siromaštva u BiH“, rekla je Emina Horić, facilitatorica Dječijeg parlamenta grada Zenice.
Prvi korak u borbi protiv siromaštva djece trebalo bi biti istraživanje o broju njih, kojima su zbog siromaštva uskraćena sva prava.
„Za borbu protiv siromaštva bi smo trebali biti svi nadležni. Prvenstveno vlast i političari, koji skoro i ne pričaju o tome“, dodaje Indira Hačimić Hasanica.
„U jednoj od mjesnih zajednica, u gradovima u kojima je vršeno istraživanje, dijete je zaplakalo zato što se upravo nalazi u stanju siromaštva“, rekla je Horić.
Dok nadležni šute o ovom problemu, a s druge strane primaju enormno velike plate za svoj nerad, veliki je broj djece kojima je zbog siromaštva, sve uskraćeno i nedostižno.
(Ajna Nikontović)