Slavist, bibliograf, književnik, esejist i prevodilac Fikret Cacan, rođen u Zenici prije 62 godine, preminuo je prije tri dana u Zagrebu.
Svoj bogati kreativni vijek vezao je uz Zagreb ali nikada nije izašao iz srca svoje zeničke generacije. Amir Talić, književnik iz Sanskog Mosta koji je svoje mlade godine proveo u Zenici kaže kako mu je srce sve praznije jer su od aktera propulzivne zeničke literarne scene sedamdesetih i osamdesetih godina zauvijek otišli Kondžić, Ekinović, Škuljević, Alić a sad i Cacan.
Bio je mlađi od nas i još u srednjoj školi zvali smo ga mladi Rimbaud. Nakon srednje škole prelazi u Zagreb gdje se, nakon završenog fakultetskog obrazovanja nametnuo kao vrstan prevodilac sa ruskog jezika.
Kao vrlo mlad, prisjeća se Talić, imao je zapažene prevode Čehova. Romane, poeziju i publicistiku prevodio je sa ruskog, a na ruski je preveo Izbor iz hrvatskog pjesništva, koji je i priredio. Bio je domaćin i voditelj prigodnog obilježavanja 200. godišnjice Puškinovog rođenja u Hrvatskoj i za tu priliku priredio i posebnu izložbu pod nazivom Život i djelo Aleksandra Puškina.
Glavninu životnog vijeka proveo je radeći u Hini. Bio je i na značajnim funkcijama Hrvatskog književnog društva u Zagrebu i Rijeci. Fikret Cacan objavio je poetsku zbirku „Ljiljan u trnju“ a za neobjavljenu zbirku pjesama „Jedan dan jedna misao„ dobio je Nagradu međunarodnih književnih susreta u Sarajevu. Za svoj prevodilački rad sa ruskog jezika višestruko je nagrađivan u Hrvatskoj i Ruskoj Federaciji. (Danko Travar)
