Sa Aydinom Olgunom sastali smo se na rubu jezerca u prestižnom Sueno Golf klubu, gdje je vlasnik upravljačkih prava NK Čelik upravo okončao trening sa svojim učiteljem golfa.
“Spomenite ovaj hotel, molim vas.”, kazao nam je Olgun kroz smijeh. “Vlasnik je moj dobar prijatelj, pa da ga malo poguramo.”
“Napišite sve što kažem. Pristajem na intervju, ali samo pod uslovom da pitate sve što ljude u Bosni može interesovati i da zaista napišete sve što ću reći. Ne želim imati nikavih tajni.” – Turski biznismen do sada nikada nije davao intervjue za bh. medije, međutim, i sam je svjestan da je dijalog između njega i grada Zenice jedna od stvari koja će se morati popraviti ukoliko želi realizovati svoje ciljeve sa Čelikom. A oni nisu mali. “Bićemo šampioni! Ne ove godine, ali vjerujte mi, sa ovim klubom ću biti šampion Bosne i Hercegovine.”, kaže on između ostalog. No, pođimo iz početka…
Gospodine Olgun, kako je došlo do toga da se zainteresujete za Čelik i investirate u jedan bh. klub?
“Imam sportski projekat koji se proteže kroz cijeli svijet. Želim da i Bosna i Hercegovina bude dio ovog mog projekta jer je to za nas u Turskoj veoma specijalna država. Imamo dosta zajedničke historije. Čitao sam dosta o historiji Bosne i zaista želim pomoći vašoj zemlji. Želim tu uraditi dobre stvari i kada umrem kroz ovaj projekat iza sebe ostaviti nešto vrijedno u Bosni i Hercegovini. Želim da ljudi kada spomenu moje ime, sjete se ovog projekta koji ostavljam iza sebe”
Međutim, u posljednje vrijeme se za Čelik i nisu vezale neke pozitivne priče?
“Tako je, u ovoj sezoni imamo jako puno problema. Znate da su nam uzeli tri boda zbog neodigravanja utakmice, a da je stari upravni odbor falsifikovao moj potpis na dokumentaciji koja je bila sporna. Mi smo sve informacije o ovome dali i policiji i Fudbalskom savezu BiH, ali publici u Zenici to ništa ne znači. I nijednog novinara nije interesovalo da pita bilo šta o ovome. A kad slučaj bude okončan, vidjeće da ne nosimo krivicu za ovaj problem. Novinari bi morali pratiti ove stvari, mi smo svi u istom brodu, jedna sportska porodica.”
Hoćete li nam objasniti šta se dešavalo prije utakmice sa Žejezničarom koja nije odigrana?
“Objasniću vam dva slučaja zbog kojih je nastao problem. Prvo, malo prije nego što ću doći, ljudi koji znaju da ulazi investitor iz Turske počnu da prave ugovore sa igračima koji uopšte neće igrati. Napravi se ugovor sa igračem koji nema kvalitet da igra i da mu se 25.000 KM. Onda ja preuzmem klub i treba to da platim. To zaista nije korektno, ali vjerujte mi, ja bih to i platio, samo da sam znao da taj ugovor postoji. Drugi slučaj je transfer Vrhovca iz Viteza. Vrhovac je imao amaterski ugovor. U Bosni i Heregovini se za amaterske ugovore ne plaćaju obeštećenja. Ali eto, ja da ispadnem čovjek i da pomognem jedan mali klub, da imamo dobre odnose, obećam im 20.000 KM. Prebacimo 15.000, ja sam dao naredbu da se prebaci i još tih 5.000, ali to nikada nije izvršeno. A onda se pojavi papir na kojem je Ismet Džugum stavio moj potpis na 50.000 KM. I zbog tog papira sa falsifikovanim potpisom i igrača koji je dobili ugovor pred moj dolazak, mi ne možemo igrati protiv Željezničara i oduzmu nam bodove.”
Ima li još takvih primjera?
“Evo na primjer, jedna kuća ima četiri igrača koji ne mogu igrati, a u njihovim profesionalnim ugovorima stoje hiljade i hiljade eura i to na četiri godine. Nikada nisam vidio takve ugovore. Da se razumijemo, ovo su igrači koji nikada nisu igrali, jer nisu dovoljno dobri, a ugovore su pravili ljudi koji godinama žive od Čelika. Bilo gdje u svijetu da se ovo dogodi, ti ljudi više ne bi mogli živjeri u istom gradu. Ne znam kako od sramote oni mogu izaći na ulicu u Zenici. A narod umjesto da se bavi time, narod preispituje moje greške. Ljudi stoje u redovima da naplate novac od Čelika.”, uzbuđeno govori Olgun. “Za ove stare ugovore sam do sada platio stotine hiljada KM. A onda mi kažu da ne možemo igrati utakmicu zbog 25.000. Nakon kazne, ja sam to sve platio. Jer radi se o dugu za koji nisam ni znao.”
Na press konferenciji u Zenici u oktobru izjavili ste da ćete utvrditi tačan dug Čelika, kao i tačan iznos vaše investicije u Čelik. Imate li te brojeve sada?
“Kada sam dolazio, napravili smo protokol sa klubom i sa gradonačelnikom Zenice. Meni su rekli da treba da platim 400.000 KM sve dosadašnje dugove i nakon toga, godišnji budžet za ekipu, recimo, primjera radi još milion eura u ekipu. Kada sam preuzeo klub, dug nije bio 400.000 KM, već mnogo više. Ja da njega ne bih stavljao u neugodnu situaciju, eve te dugove sam platio. Platio sam pet puta više, te i dalje plaćam. A on nije stao iza mene, ostavio me samog. Da li zbog toga što mu je neko drugi nešto ispričao ili zato što ima neki drugi interes. Mnogo sam ljut na njega. Ovo treba znati narod u Zenici, prije 11 godina neki čovjek je uzeo za svoj auto 4 gume, a to je stavio na klub. I takve dugove ja plaćam. I takvih primjera ima na stotine. I sada se priča o meni, a ne o njima. Radi takvih dugova je Čelik u dubiozi.”
Ali znate li koliki je dug trenutno?
“Ako se ne pojavi nešto od prije 10-20 godina, znam za dug od 150.000 KM, maksimum.”
Možda još nešto, ali staro decenijama?
“Možda, ali ono za šta znam je to. Igračima sada plaćamo redovno, ono što smo im dužni, isplatimo na kraju mjeseca. Prije dolaska na pripreme sam isplatio neke dugove igračima, jednu platu smo platili sada na pripremama i kada se vrate iz Turske isplatićemo narednu. Onda igračima nećemo više ništa dugovati. Dešavalo se nekada da po mjesec ili dva mjeseca ne platimo plate, nekada smo malo kasnilo, ali nikada po 5-6 mjeseci.”
A znate li koliko ste vi uložili u posljednjih nekoliko godina ste tu?
“U prosjeku ulažem milion eura godišnje i za slijedeću godinu želim da taj budžet povećam. Da naredne godine budemo šampioni. Fudbaleri ovo mogu pročitati, pa da počnu tražiti iznose koje ne zaslužuju. Isti igrač kod nas sada traži tri puta veći iznos nego što traži u drugom klubu, jer zna da kažem da ću ulagati. Ali ja želim povećati da bismo bili šampioni.”
Uz tako velik novac koji ulažete, kako je moguće da se desi da njime upravljaju ljudi kojima ne možete vjerovati. Zašto ih malo bolje ne birate?
“Kada sam došao u Bosnu, naišao sam na jednu kontrapropagandu, zbog toga da ne bih bio još kontraverzniji, nisam želio da sve mijenjam odjednom. Klub je već imao jedan postavljen sistem, pa sam pomislio da će ljudi koji trenutno rade u klubu željeti i meni pomoći da lakše vodim stvari. Gdje god da dođeš, ne možeš sve odmah promijeniti. Ja sam htio postojeći tim pojačati sa još nekoliko ljudi i tako krenuti dalje. Na kraju, pokazalo se da oni koji su ostali u klubu, nisu ostali da mi pomognu, već da mi rade iza leđa. I polako, njih smo udaljili od kluba. U međuvremenu, i ljudi koje sam ja doveo, uradili su neke velike greške. Budimo realni, griješili smo i mi. Ne želim reći da nismo. Želim se izviniti ljudima u Zenici za naše greške. Međutim, pričajmo ponekad i i greškama iz prošlosti, ne samo o meni i mojim greškama.”
“Sada pravimo jedan novi sistem koji je mnogo profesionalniji. Doveo sam Murata Daldika koji je godinama veliki sportski direktor u Turskoj, jedan čovjek kao Haldun Selman koji je 15 godina u Fudbalskom savezu Turske bio odgovoran za vanjske poslove. Imam sportskog direktora Edina Prljaču. Prije toga bio je Efe koji je bio sam i zbog toga što nije bio u fudbalu, on je napravio mnogo grešaka, a ja prihvatam da su sve greške koje su napravljene moje greške. Napravili smo ugovor sa najboljom kompanijom za računovodstvo u BiH. Pored ovoga došao je Umit Ozat koji u Turskoj radi godšnje za 700-800.000 eura, po meni jedan od četiri najbolja trenera u Turskoj. Ovo je zaista veoma bitno i za bosanski fudbal i za Čelik. Recimo, kad su mediji u Turskoj saznali da je Ozat otišao u Čelik četiri dana su pisali o tome. Zamislite koja je to reklama za fudbal u BiH. Na isti način prije njega došao je Cihat Aslan. I zbog ovoga mnogi igrači iz BiH krenuli su igrati u Turskoj. Puno ljudi misli da njih prodaju njihovi menadžeri, ali to nije tako. Npr. Irfan Hadžić je otišao zahvaljujući pomoćniku Cihata Aslana. On je bio na našoj transfer listi, tri-četiri puta smo pregovarali s njim da ga dovedemo u Čelik. Nismo uspjeli pa su ga uzeli u Turskoj. Isto je sa Anđušićem. Našim zaslugama, 4-5 igrača je otišlo u Tursku. A u budućnosti biće ih još više. Volio bih da ljudi u Bosni razmišljaju malo o ovome.
Dosta ste investirali, ali niste još ništa zaradili. Mora da imate i neki plan kako ćete nešto zaraditi? Razgovarao sam u Vijetnamu sa vlasnikom upravljačkih prava FK Sarajevo i on smatra da je budućnost bh. fudbala u fudbalskim akademijama. Slažete li se?
“Hvala vam na ovom pitanju, zaista. Kada smo preuzeli Čelik i uložili mnogo novca, odmah sam rekao da je akademija prva stvar koju moramo uraditi i da moramo izgraditi terene za treninge. To je pravi biznis. Evo čekamo već godinu i po dana na zemljište za akademiju. Jedan potpis gradonačelnika čekamo već godinu i po dana. Ja nisam toliko bogat da mogu cijelo vrijeme sve plaćati. Što prije moramo napraviti akedemiju i od toga moramo zarađivati tako da klub postane samoodrživ. Pravljejne trasfera je samo populizam. Prava stvar je da napravite igrača i tek onda ga negdje prodate. To je tek nešto. U Hrvatskoj ili u Sloveniji to je već napravljeno.”
Evo, već čekate godinu i po. Da li će vaše strpljenje nekada isteći? Hoćete li nekad reći “Dosta mi je!”
“Za mene je akademija najznačajniji projekat. Meni stadion ne treba. Treba nam 5-6 trening terena, a onda i na njima možemo igrati utakmice. To je način na koji ja razmišljam. Pogledajte ovo: nakon priprema, Čelik odigra 5-6 odličnih utakmica, a onda igra pada. I niko se ne pita zašto? Pa ako nemate teren za trening, naravno da padate. Savez je dozvolio dva puta dnevno da se trenira u njihovom kampu. Ali, neke treninge održavamo na Kamberovića polju, a tu se igra ragbi? Nekoliko igrača nam se povrijedilo na treningu na Kamberović polju. Nemamo adekveatne terene za treninge, ali to su problemi o kojima niko ne priča. Šta ako želimo imati trening dva puta dnevno.”
“Ja nisam došao u Bosni da bih se borio. I ne želim se ni protiv koga boriti. Samo želim raditi. Za mene je akademija važnija nego da budemo prvaci. Ne možete graditi zgradu bez temelja.
Šta vidite kao najveći problem u bh. fudbalu?
“Kladioničarska mafija. To je veliki problem u fudbalu u Bosni i Hercegovini. Drugi problem je nedostatak akademija i nedostatak infrastrukture.”
Mislite da su mnoge utakmice namještene?
“Da, mislim. Jer igrači ne zarađuju mnogo. I ako im neko priđe, to će iskoristiti.”
Kada ste vi dolazili u Bosnu i Hercegovinu, tražili smo informacije o vama. I iz onoga što smo mogli shvatiti iz turskih medija, vi ste bili umješani u skandal oko namještanja utakmica?
“(smijeh) Ne. Ne. To nije bio fudbalski skandal i skandal oko namještanja utakmica. To je bio politički skandal. Ovo je važno pitanje i drago mi je što ste me i to pitali, želim odgovoriti na njega. U Turskoj postoji teroristička organizacija Fetullah i ona je bila umješana u sve to. Ova organizacija pod krinkom obrazovanja ulazi u svaki segment državnih struktura, a kroz ovaj skandal pokušali su preuzeti kontrolu nad fudbalom. U Turskoj se tokom jedne godine u fudbalu vrti oko tri milijarde dolara. Da bi preuzeli kontrolu, morali sa nas diskreditovati. Navodno, ja sam bio lider grupe koja se bavila namještanjem, čovjek broj dva bio je predsjednik Fenerbahcea Aziz Yildirim. A,i i pored toga što sam bio prvooptuženi, na 24 suđenja nisu me pitali nijedno pitanje oko namještanja utakmica. I na kraju, i pored toga što su oni pokrenuli ovaj skandal i imali svoje sudije, nisam bio kažnjen za namještanje. Kaznili su me zbog toga što sam bio čovjek broj jedan u ovoj grupi. Danas je to suđenje poništeno, jer su vrhovne sudije i policija koji su bili u tom procesu, danas u zatvoru zbog članstva u Fetullahu.
Ja vjerujem da ako prodate utakmicu, prodali ste sami sebe i svoje prijatelje. Ko to radi, bolje da proda svoju porodicu i svoj ponos. Za mene to i nije čovjek. Ja se ne kladim, čak ni kada igram golf.”
Šta mislite o Fudbalskom savezu BiH?
“Imate dobar fudbalski savez u BiH i oni bi trebali raditi na tome da donesu novac fudbalskim klubovima. Slab je novac od sponzora, slab je novac od fudbalskih prava. U Turskoj, na primjer, državna lutrija po zakonu fudbalskim klubovima daje po pet miliona eura klubovima. Televizija daje deset miliona eura. Sve dok se ne povećaju primanja u fudbalu, postojaće kladioničarska mafija i to je veliki problem.”
“Mislim i da je veliki problem što predsjednici klubova ne razgovaraju. Predsjednici klubova bi trebali raditi kao jedan front. Sastajati se barem jednom mjesečno. Mogli bi raditi preporuke Savezu, raditi za fudbal. Mogli bi dijeliti probleme i pomagati jedan drugom da ih riješe, ne bi morali čekati Savez. U Turskoj se održava veliki godišnji sastanak predsjednika klubova, dođu u Antaliju, 3-4 dana, razgovaraju, bude tu i ministar sporta, predsjednik države. Trebalo bi postojati udruženje premijerligaša koje bi vodilo ligu.”
Jedan ste od dva inostrana vlasnika upravljačkih prava u BiH. Da li biste nekom stranom investitoru preporučili da kupi klub u BiH?
“Ako ćemo biti iskreni, ne bih nikome to preporučio. Sistem je problem u Bosni i Hercegovini. Ne samo fudbalski sistem, već sistem. Jako je komplikovano dobiti radne dozvole i licence za inostrane igrače. Imam mladog igrača iz Galatasaraya koji je član U-19 turske reprezentacije, ali njegova licenca i radna dozvola ko zna kada će biti regulisana, za razliku od Evrope i Turske gdje se to za samo jedan dan riješi. Osim toga, mislim da je pravilo o četiri stranca premalo i mislim da zbog toga male ekipe iz BiH teško mogu da napreduju i predstavljaju svoju državu u internacionalnim takmičenjima. Ovo treba da riješi i država i mi klubovi da bi fudbal Bosne i Hercegovine napredovao.”
Da li to znači da ste požalili što ste ušli u Čelik?
“Trenutno nisam sretan. Ali završiće se tako da ću biti sretan. Zadovoljan sam zbog toga što imam veliki klub kao Čelik, ali sam razočaran zbog problema sa kojim se susrećemo. Ali ako Allah da, u vrlo brzo vjerujem da ćemo biti kao jedna velika porodica i da ćemo svi zajedno biti sretni i zadovoljni. ”
Imate li nešto poručiti navijačima Čelika?
“Na početku prošle sezone odigrali smo tri-četiri velike utakmice i vidio sam da je Čelik zaista velika institucija i zaista sam oduševljen što imamo takve navijače. Njima želim poručiti da ako jednog dana neke stvari riješimo, vrlo brzo ćemo svi zajedno sagraditi veliki Čelik i krenućemo sigurnim korakom ka šampionskoj tituli. Najveća snaga Čelika je u navijačima i to je sila koja je klubu u ovom trenutku najpotrebnija. Prije naredne sezone želimo napraviti 2-3 terena za akademiju.”
Ali gdje (smijeh)?
“Vidjećemo.”
“Vallahi. Bićemo šampioni. Inshallah, hoćemo. Neće nam dugo trebati i tada ćemo se svi smijati.”
Izvor: Sportsport.ba
