Prirodne resurse u Bosni i Hercegovini nemilosrdno crpimo, ali od toga najmanju korist ima država. To potvrđuje i primjer Livanjskog kantona, koji, od svih prirodnih potencijala, najveću korist ima od običnog vjetra.
Ako se ičim Livanjski kanton može pohvaliti, onda su to svakako veliki prirodni resursi kojima bi trebao raspolagati. No, umjesto njega, to već godinama čine koncesionari, odnosno oni koji su temeljem koncesijskih ugovora dobili pravo eksploatacije tih prirodnih potencijala, što se pogotovo odnosi na iskorištavanje mineralnih sirovina.
“Od ta 33 ugovora, trinaest ugovora su predmet mineralne sirovine, 15 govora su predmet koncesije iskorištavanje vjetro energija”, ističe Damir Šimić iz Ministarstva privrede Kantona 10.
Ostali koncesijski ugovori se odnose na dva skijališta, te na eksploataciju sunčeve energije i podzemnih voda.
Od eksploatacije mineralnih sirovina u kantonalnu blagajnu se ove godine slilo tek pedesetak hiljada maraka, a samo od jednog vjetroparka čak trostruko veći iznos oko 170 hiljada.
Prema ovome ispada da je najveći prirodni resurs u ovom kantonu vjetar, umjesto na primjer jednog Buškog jezera, najveće umjetne hidroakumulacije u Evropi.
Kako god da se posmatra problem eksploatacije prirodnih resursa u Livanjskom kantonu, čini se ipak da krivca ne treba tražiti ni u kome drugom, nego u mjerodavnim institucijama koje očito ne rade svoj posao ili ga pak tako rade da svjesno podilaze onima koji koriste te prirodne potencijale.
Izvor: BHRT
