Završena je Međunarodna dječija nedjelja koju su prigodno obilježile razne institucije i organizacije. Iako je fokusu ove kampanje priča o unapređenju zaštite dječijih prava, samo obilježavanje nije svrsishodno – složiće se i mladi i odrasli.
O svojevrsnom nedostatku elementarne emancipacije kada je briga o djeci u pitanju, za Zenica info govori redovna profesorica Islamskog pedagoškog fakulteta doktorica nauka Edina Vejo i član Debatnog kluba Agora, gimnazijalac Ajdin Delić.
„Razne priredbe i programi održani proteklih dana u povodu Dječije nedjele su „izlizan“ način obilježavanja dana dječijih prava, svake godine sve je isto i potrebno je nešto mijenjati. Prije svega mislim na to da djecu i mlade treba više uključivati u programe koji će širiti njihova znanja i pomoći u asimiliranju u moderno evropsko društvo kakvom težimo“, kaže za ZenicaInfo.ba Delić.
Dječiju nedjelju obilježavamo najčešće i nažalost prigodničarski. Svjedoci smo brojnih događanja organiziranih tim povodom i nije teško prepoznati one koji na taj način žele pribaviti instant finansijske benefite, kao ni one koji su zaštiti prava djece – istinski posvećeni. Zbog toga cijela priča o dječijim pravima sve više zvuči kao floskula koja rijetko koga više može animirati, smatra profesorica s katedre Opća pedagogija zeničkog IPF-a Edina Vejo. Stiče se, kaže dojam da se sukobljavaju ideologija i praksa – posebno ona u kojoj su djeca izložena negativnom razvojnom utjecaju.
„Primjećujem izvjesnu euforiju kada se govori o tim negativnim utjecajima kojima su djeca izložena. Oni su i ranije postojali, ali današnje vrijeme nosi neku drugu strukturu izazova. Međutim istovremeno imamo i drugu strukturu onu mogućnosti i kapaciteta da reagiramo”.
Potrebno je socijalno vizualizirati i podstaći pojedince i institucije koje se bave brigom o djeci, smatra Vejo, ističući suprotan primjer. Godinama se u Zenici obrazuju mladi ljudi opskrbljeni kompetencijama bavljenja djecom i godinama vlada otpor od jednog dijela zajednice u iskorištavanju njihovog potencijala.
Uzmemo li pri tome i okruženje i sveopći ambijent kojem su djeca izložena, onda je paradoks još i veći.
„Odrastanje je samo po sebi kompleksno, ali ono što je još kompleksnije u ovoj situaciji je da se ne pravi struktura odogvora na takvu situaciju. Ono što je predmet ozbiljnjih rasprava i mjera u razvijenom svijetu, kod nas je u domenu prešučivanja i skoro da postaje dio kulturnog koda. To je ono što me jako zabrinjava.“
Osamnaestogodišnji Delić pak navodi da se u našoj državi poštuju prava djece i mladih – ona koju su zagarantirana ustavom i konvencijama.
„Sve drugo ne valja. Uvjeti u kojima djeca žive i školuju se, počnimo samo od ekonomsku situaciju u kojoj živimo, odnosno praksu u kojoj treba da se poštuju dječija prava nisu nimalo povoljni“, izričit je Ajdin Delić, dok naša sagovornica dr.sc. Edina Vejo tvrdi da minimum elemantarnog emancipiranja nas čini još udaljenijim od struktura i sistema koji daju odgovore na ovakve izazove. (Alma Huskić)
