U Bosni i Hercegovini ne postoji kafilerija (spalionica) za zbrinjavanje neškodljivo uklonjenih i uginulih životinja što je problem koji je dugo vremena prisutan.
“Iz tog razloga trenutačno primjenjujemo jednu nezahvalnu strategiju da životinje koje su pozitivne na primjer na brucelozu eutanaziraju i da se u skladu s planom uklanjaju na stočnim grobljima ili na samim imanjima gdje se iskopavaju dovoljno duboke rupe i provode sanitarne mjere”, izjavio je šef Odsjeka za zaštitu zdravlja životinja u Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Marijo Vrebac.
Dodaje da se kompletna procedura – eutanazije, dezinfekcije prostora i samo neškodljivo uklanjanje provodi na razini resornih kantonalnih ministarstava koja su zadužena da formiraju povjerenstvo koje izlazi na teren i utvrđuju lokalitete gdje se životinje mogu sahraniti.
S obzirom da ne postoje sistemska rješenja, objekti za utilizaciju ili preradu tvrdi da je upravljanje životinjskim otpadom na području Kantona Sarajevo, kao i u BiH, i dalje jedno od najvažnijih pitanja u vezi zaštite okoline od zagađenja, gdje i pored značajnog potencijala za komercijalizaciju, još uvijek dominiraju procesi odbacivanja, odlaganja sa ništavnom utilizacijom.
“Metode prerađivanja nusproizvoda životinjskog porijekla, koje u potpunosti uklanjaju ili minimaliziraju relevantne zdravstvene rizike po zdravlje ljudi i životinja, te nemaju negativne implikacije na okolinu, jasno definisane donesenim propisima na nacionalnom nivou u periodu od 2011. do 2013. godine, do danas su ostale samo slova na papiru, zadaci koji čekaju incident da bi postali praksa”, kaže Semir Velić, iz Inspektorata veterinarske inspekcije.
Praksa danas pokazuje da mnogi vlasnici u nedostatku informacija, ljubimce sahranjuju u dvorištima, parkovima ili okolnim šumama na periferiji grada. U tom kontekstu naglasio je da se životinjski trupovi mogu na propisan način zakopati na groblju koje ispunjava propisane uslove.
“Mjesta primjerena za formiranje groblja za životinje nikada nisu određena od strane nadležnih organa, iako je ovo pitanje kao potreba nerijetko navedeno u planovima upravljanja okolišem na svim nivoima”, rekao je Velić.
Govoreći o proceduri kaže da imalac ili vlasnik životinje mora prijaviti uginuće životinje i predati trup uginule životinje higijeničarskoj službi.
“Izuzetno od navedenog, nadležni veterinarski organi mogu odobriti spaljivanje ili zakopavanje na licu mjesta pod nadzorom nadležnih veterinarskih inspekcijskih organa, a pod uslovom da materijali namjenjeni neškodljivom uništavanju ne predstavljaju opasnost za zdravlje životinja i veterinarsko javno zdravstvo. Postupanje suprotno navedenim odredbama je prekršajno kažnjivo, a u slučaju da se radi o zaraženim ili zdravstveno neprovjerenim materijalima može se govoriti i o krivičnoj odgovornosti vlasnika ili imalaca životinje”, pojasnio je Velić.
Izvor: Fena
