Otkada je internet postao dio naše svakodnevnice, globalno društvo suočava se i sa ovisnošću novog doba, onom koje nastaje u momentu kada nad upotrebom interneta, odnosno ponašanjem i vremenom posvećenom virtuelnom svijetu, izgubimo kontrolu.
Stvar nije nimalo bezazlena, radi se o ponašanjima koja zbog navike prerastaju u psihopatologiju i on-line ovisnost.
Prema istraživanjima Zavoda za borbu protiv ovisnosti, rađenim nekoliko uzastopnih godina među populacijom tinejdžera, ovisnost o on-line kockanju, kompjuterskim igricama ili prostom provjeravanju društvenih mreža, nezadrživo raste.
Među 715 ispitanih učenika drugih razreda škola u Zeničko – dobojskom kantonu, najveći broj njih na internetu provodi od dva do pet sati, a čak 12 posto, za računarom je duže od deset sati dnevno, pokazuju nedavna istraživanja.
„Podaci su prije svega alarmantni, ali ono što je upečatljivije su direktna iskustva s djecom u školama, gdje od učenika tražimo da podignu ruku – koliko njih provodi na internetu preko pet sati. Taj je procenat veći od 70 posto“, kaže nam doktorica psiholoških nauka u Zavodu za liječenje bolesti ovisnosti, Meliha Brdarević Šikić.
Zloupotreba interneta i zvanično je kategorisana kao ovisnost novog doba, koja se manifestuje slično bilo kojoj drugoj. Česta misaona zaokupljenost patološkim ponašanjima, zapostavljanje obaveza, nizak prag tolerancije, frustracije, ljutnja i agresovnost, opšti su pokazatelji svake bihevioralne ovisnosti.
„I kada bismo svu tu djecu testirali, vidjeli bismo da, iako im nije dijagnosticirana ovisnost, imaju određene poremećaje u ponašanju, kao što su hiperaktivnost, poremećaj pažnje i slično. Dakle, pretjeran boravak pred računarom sigurno ostavlja negativne posljedice na mlade“, ističe Brdarević Šikić.
Virtualni svijet informacije čini dostupnijima, obogaćuje naša posredna iskustva, ali internet nikako ne može biti zamjena za naše stvarne socijalne kontakte, životne navike i osnovne potrebe.
„Roditelji ne mogu reći da je beskorisno koristiti internet, ali je potrebno da se ono ograniči na maksimalno dva sata tokom dana“, ukazuje naša sagovornica.
Problem je što je u današnje vrijeme ovu vrstu ovisnosti teško prepoznati, a općenito i priznati. Zapitajmo se samo kako bi izgledalo globalno društvo, ukoliko bismo svi postali ovisnici, duboko frustrirani, agresivni pojedinci, neostvareni u svojoj ljudskoj i društvenoj funkciji. (Sanja Stević)
