Svaki Bajram je težak za one koji su izgubili nekoga svog. Posebno su žalosni Bajrami majki koje su izgubile svoje sinove braneći ovu zemlju. Majka Senija Fetić je jedna od takvih majki.
Senad Fetić imao je samo 22 godine i dva mjeseca kada je svoj život dao za odbranu ove zemlje. Poginuo je na Misoći u Ilijašu.
“Sva ratišta na kojima je moj sin bio sam obišla . Poštujem naše poginule. Žalosna sam, ali opet živim”, kroz suze nam priča majka Senija .
Majka Senija živi jer ima još jednog sina, snahu i unuka. Iako su daleko od rodne grude kaže kako često dođu i obiđu je.
“Iako živim sama, nisam sama jer imam familiju, prijatelje , divne komšije i malu raju koja me posebno raduje. Svi me paze a mala raja mi svakodnevno izmami osmijeh na lice”.
Senija je ponosna, stamena bosanska majka. Suzu u oku krije osmijehom i za svakoga ima blagu riječ, ali odaje je bolan uzdah.
“Bolni su mi Bajrami, a najviše boli kad vidiš da djeca idu svojim roditeljima a mog sina nema i znam da nikada više neće doći. To je ono što najviše boli i ne prestaje”, kaže Senija.
Nijednoj majci ne može se nadoknaditi ono najvrijednije, život njenog sina, ali majka Senija ukazuje da treba brinuti i o onima koji su branili ovu zemlju i ostali živi.
“Puno je demobilisanih boraca koji teško žive, njima ne treba ničija milostinja. Njima treba posao jer oni su bili tu kad je bilo potrebno, sad se i njima društvo treba odužiti i ne smijemo ih zaboraviti”.
Danas je nakon polaganja cvijeća na spomen-obilježju Kameni spavač, i posjetom mezarima u organizaciji Medžlisa islamske zajednice Zenica u muftiluku, priređen i tradicionalni prijem za šehidske porodice.
“Drago mi je vidjeti sve ove ljude jer mi dijelimo istu bol a ovakvi prijemi nas podsjećaju da naša djeca, članovi porodica, a ni mi nismo zaboravljeni”, kaže na kraju majka Senija. Zenica je dala 924 šehida za odbranu Bosne i Hercegovine. (Belinda Dorić)
