Međunarodni dan potrošača prvi put je obilježen 15. ožujka 1983. godine, odlukom Ujedinjenih naroda, te od tada svake godine taj dan aktualizira raspravu o pitanjima i problemima sa kojim se suočavaju potrošači, kao i raspravu o mehanizmima adekvatne zaštite potrošačkih prava.
Tim povodom, Institucija ombudsmana za zaštitu potrošača ukazuje na sve učestalije i intenzivnije kršenje potrošačkih prava u Bosni i Hercegovini, u svim sektorima u kojima djeluju potrošači u BiH. Priljev žalbi u Instituciji ombudsmana znatno je povećan, te je u odnosu na prethodne godine veći za više od 60%. Takve brojke su zabrinjavajuće, te s pravom možemo reći da su u pojedinim oblastima prisutna sistemska kršenja osnovnih potrošačkih prava. Najveći broj žalbi i kršenja prava podnesen je na sektor ekonomskih usluga od općeg interesa, što podrazumijeva isporuku energije (struja, plin, grijanje) i vode, telekomunikacijske usluge, poštanske usluge i javni transport. Unutar tog sektora su na prvom mjestu telekomunikacijske usluge. Kroz postupke rješavanja žalbi, spoznali smo da su telekomunikacijske usluge područje najtežih kršenja potrošačkih prava. Naime, sve više je prisutna pojava nepoštene poslovne prakse telekom operatera, pojava nepotpunih informacija o uslugama i proizvodima, nepotpuno i nepravilno izvršene usluge, prešutno produženje ugovora poslije obveznog ugovornog perioda, zatim zasipanje potrošača promotivnim porukama, itd. Takve i slične pojave nisu dozvoljene zakonom i predstavljaju najgrublje kršenje potrošačkih prava.
Potrošač očekuje i ima pravo na jednostavan pristup telekomunikacijskoj usluzi, u cilju bolje komunikacije i pristupa informacijama, a često se osjeća prevarenim od operatera zbog nepravednih i nejasnih ugovornih odredbi. Ili pak, paket integriranih usluga promoviran mu je kao ”jeftin”, a kada potrošač dobije račun, shvati da to nije tako.
Nadalje, sve prisutnija je pojava neusklađenosti općih i pojedinačnih uvjeta pružatelja ekonomskih usluga sa pravilima zaštite potrošača. To, svakako, ima za posljedicu stvaranje značajne nejednakosti u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dovođenje potrošača u neravnopravan položaj, i niz drugih nepravilnosti. Opći i pojedinačni uvjeti pružatelja usluge ili njegovog osnivača su podzakonski akti i kao takvi po principu zakonitosti i poštivanja principa suglasnosti pravnih propisa moraju biti usuglašeni sa zakonom i drugim propisima koji reguliraju predmetnu oblast. Takvi akti bi trebali olakšati primjenu zakona, odnosno, osigurati veći stupanj poštivanja potrošačkih prava, što u praksi nije slučaj.
Također, u sektoru trgovine brojni su primjeri kršenja prava, a najčešći su – nedostatak na kupljenom proizvodu, odbijanje reklamacije kod takve kupnje, nepridržavanje prodajnih cijena, neusklađenost cijena na blagajni i polici, nepotpune deklaracije, omot proizvoda nije prilagođen obliku i masi proizvoda, proizvod na sniženju nije jasno i vidljivo označen cijenom prije i poslije sniženja, itd.
I u ostalim oblastima mnošto je nepoštivanja prava potrošača. Iskustva potrošača su različita, a imperativna obveza svih sudionika na tržištu roba i usluga je poštivati prava potrošača, kao i uskladiti svoju praksu sa pravilima zaštite potrošača. Veći stupanj zaštite potrošača koristi ne samo potrošačima, već i trgovcima i pružateljima usluge, te zajednici općenito.
Potrošači imaju pravo zaštite svojih prava. Jedan od osnovnih pravnih instrumenata u ostvarivanju potrošačkih prava je pisani prigovor. Tako u slučaju nedostatka na proizvodu, potrošač prvo treba dostaviti pisani prigovor trgovcu. Isto pravo ima i za slučaj nepotpuno i nepravilno obavljene usluge. Prigovor predstavlja praktični instrument u rješavanju spornih odnosa između potrošača i trgovca, potrošača i pružatelja usluge, kojim potrošač na najbrži i najjednostavni način može ostvariti svoja povrijeđena prava. Podnošenje prigovora ne iscrpljuje sve instrumente zaštite. U slučaju negativnog odgovora potrošač se pismeno obraća nadležnoj službi za inspekcijske poslove, ili pak drugim subjektima za zaštitu potrošača.
Potrošači imaju pravo i na sudsku zaštitu. Međutim, zbog relativno male vrijednosti transakcije, potrošači se rijetko odlučuju na taj vid zaštite, te neki trgovci i pružatelji usluga nekažnjeno krše osnovna potrošačka prava.
