Iako se epilepsija danas uspješno liječi, oboljeli se i dalje suočavaju s diskriminacijom i stigmom zbog čega često skrivaju svoju bolest, iako ona kod većine oboljelih ne umanjuje njihove psihofizičke mogućnosti ni intelektualne kapacitete.
Epilepsija je najčešća hronična neurološka bolest i pogađa oko jedan odsto stanovništva, a prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, od epilepsije u svijetu boluje oko 50 miliona ljudi.
Bolest predstavlja ogroman socioekonomski teret oboljelima, njihovim porodicama i društvu u cjelini, a zbog stigme koja je vijekovima prati, bolesnici ne žele da se zna za njihovu bolest, bojeći se otkaza na radnom mjestu, nemogućnosti zapošljavanja, daljnjeg školovanja, ravnopravnog učešća u društvenim aktivnostima, sklapanja poznanstava, prijateljstva i braka, odnosno nepravedne društvene osude i svih njenih posljedica.
Isključivanje osoba s epilepsijom iz radne okoline i društvenih aktivnosti dodatno pogoršava samu bolest jer utiče na psihički status osobe, uzrokujući osjećaj odbačenosti, manje vrijednosti, a u težim slučajevima i depresivni poremećaj koji dodatno otežava liječenje epilepsije.
Upravo zato potrebno je boriti se protiv diskriminacije i stigme prema oboljelim od epilepsije, budući da ova bolest u većine oboljelih ne umanjuje njihove psihofizičke mogućnosti niti intelektualne kapacitete, te ih, osim napada, ni po čemu ne razlikuje od bilo kojeg drugog zdravog pojedinca. Takođe je malo poznato da se epilepsija manifestuje nizom simptoma koji se nerijetko ne prepoznaju, odnosno krivo dijagnostikuju i zato neuspješno i liječe.
Izvor: Bhrt.ba
