Glumac, Aldin Tucić rođen je u Zenici, kako on kaže, najljepšem gradu na svijetu, u maju 1987.godine. U Zenici je odrastao i završio osnovnu, a potom i srednju školu.
U ulozi glumca prvi put se našao 1998. godine, kada je na poziv Fakete Salihbegović – Avdagić i njenog muža Mugdima radio na predstavi „Do posljednjeg šaha“, koja se radila u saradnji sa organizacijom “Save the children” i nju su igrali po obdaništima. Nakon toga je uslijedio poziv u Bosansko Narodno Pozorište Zenica na kasting za predstavu Zilhada Ključanina „Šehid“, a u režiji pokojnog Slobodana Stojanovića. Tada Aldin dobija glavnu ulogu i zahvaljujući toj predstavi bio je prvo dijete iz Zenice koje je otvorilo manifestaciju „Zeničko proljeće“.
Ovaj talentovani bh glumac probao je, kako on kaže, raditi dosta stvari u životu, a na kraju je gluma ono što mu je ukralo srce.
“Prvi put kad sam stao na scenu, tada sam znao da sam i da ću postati glumac i eto ispunio sam sam sebi tu želju, te 2013. godine dobio i diplomu na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu.”
Iako je bio baš mali i imao svega 12 godina, uloga u predstavi „Šehid“ je nešto najljepše za njega što je do sada igrao, jer je glumio sa velikanima Zeničkog glumišta i zbog njih zavolio posao kojim se bavi.
„Najteža uloga za pripremiti do sada je definitivno bila uloga Seke Reuf u komediji „Jedinac“. Tu sam igrao transvestita pa sama priprema je bila veoma naporna od hodanja na štiklama do prilagođavanja pokreta svoga tijela ženskim pokretima. Trajalo je jedan duži vremenski period, ali se na kraju isplatilo,” kazao je Tucić za naš portal.
Aldin tvrdi kako bi sada potpisao ugovor da cijeli život glumi besplatno ali da mu neko dadne neki drugi posao koji bi radio da se izdržava, a glumio bi cijeli život.
„Mislim da je naš glumački posao najbolji posao na svijetu i da za mene daske znače život i način života. Na našem području nije lahko biti glumac, pogotovo ako ste freelance glumac kao ja, to jeste nezaposlen i radim honorarno. Sama činjenica da sam u Zenici bio na birou za nezaposlene četiri godine, te sam tek nedavno odradio pripravnički staž u Pozorištu mladih u Sarajevu. Ja sam u glumi od svoje 12 godine, a imam samo godinu dana radnoga staža i to mnogo govori o situaciji glumaca u BiH. Samo da se razumijemo ja sam jedan od mnogih, a ima nas još dosta poput mene.”
Sa Aldinom smo razgovarali i o trenutnom stanju pozorišne kulture, a njegov je stav da je dolazak publike u pozorište u rastu, jer su i ljudi napokon shvatili da se ima šta vidjeti i u pozorištima.
„Ja sam najsretniji kada na dječijoj predstavi vidim punu salu malih glavica, jer su oni naša buduća pozorišna publika. A kao što i sam volim reći bez publike ne bi mi ni postojali. Današnje predstave se nekome mogu svidjeti nekome ne, jer sve zavisi od toga šta zapravo želite da gledate. Za neke predstave koje se meni lično ne dopadnu one osvoje nagradu nekih festivala, pa tako slobodno mogu da kažem da je sve do ukusa šta volite. A što se tiče kvalitete predstava mislim da je i on u usponu kao i posjećenost.”
Tucić je fakultet platio pjevajući po ugostiteljskim objektima, a to radi i danas, te kako kaže uvijek će pjevati i baviti se muzikom, jer ko pjeva zlo ne misli.
Zanimalo nas je da li politički talasi dolaze i do daski koje život znače, a Aldin kaže da koliko god se trudili da se ne obaziremo na politiku ili kao on bili apolitični, ona opet dolazi i pronalazi put do naših života.
„Ona se neminovno upliće u sve stvari jer za politiku očigledno ništa osim mandata nije sveto. Nadam se samo da ćemo se mi kao ljudi opametiti i shvatiti da ne trebamo da podržavamo budalaštine koje nam naši političari poturaju i da se izborimo za našu prelijepu, presavršenu i najbogatiju zemlju na svijetu Bosnu i Hercegovinu,” dodao je na kraju ovaj Zeničanin. (Ajna Nikontović)
