In memoriam
piše: Zlatan Alibegović
Koliko god pokušavate shvatiti one iskonske istine o životu i smrti, ponekad ipak ostanete zatečeni. I ogorčeni, tužni i bez odgovora – kako je ta priča o životu tako jednostavna, nemilosrdna i pravedna, ali zbog koje se opet iznova zapitate – zašto?
Put na koji je svako od nas krenuo rođenjem neminovno vodi kraju na koji će svako od nas doći. Otišao je naš Ibro, tihi čovjek koji je još tiše živio i tako i otišao.
Živio je u svom mističnom svijetu, pomiješanom od muzike, knjiga, mističnih putovanja i mjesta. Volio je Istok, njegovu muziku i mirise i svojim pričama obogaćivao pomalo i naš svijet. Hvala mu na tome, mada je bio pomalo i škrt na tom dijeljenju, jer je živeći povučeno najčešće bio zatvoren u tom svijetu i neka mu.
Nama živim ostaje uspomena na tebe i tvoje priče, zavist na tvojim iskustvima i praznina zbog tvog odsustva. Žao mi je svakog čovjeka iza kojeg ostaje praznina ne samo ona fizička već još više ona duhovna.
Rahmet ti prijatelju i sretno putovanje u one mistične krajeve. Želim porodici iskreno saučešće.
Zlatan Alibegović
