Istraživanja pokazuju da prosječan čovjek spava u prosjeku 7 sati, a više od polovine osoba ima problem sa spavanjem.
San omogućava ljudskom organizmu da se oporavi i regenerira. Potreba za spavanjem ima svoje korijene u drevnom ritmu planete te je stoga duboko ukorijenjena u našem genetskom kodu. Kada poremetimo prirodu, dinamiku dana i noći iz bilo kojeg razloga riskiramo pokrenuti čitav niz problema.
San u značajnoj mjeri obnavlja naše resurse za sve aktivnosti koje obavljamo tokom dana, utječe na učenje, sposobnosti koncentracije i pamćenja, fizičku izdržljivost i zdravlje. No, nedostatak sna ipak najviše utječe na psihološko funkcioniranje. Nesanica nas čini razdražljivima i neraspoloženima pa nije ni čudo da hronični poremećaj funkcije sna predstavlja jedan od okidača za depresiju.
Nesanica se često javi neočekivano. Većina ljudi je sklona frustraciji i uznemirenosti zbog loše prespavane noći pa tokom sljedećeg dana pokušavaju nadoknaditi nedostatak sna na razne načine, što nije dobro. Odlazak u krevet bez akumulirane potrebe za snom ponovno uzrokuje nesanicu.
Kako bi naš mozak bio manje aktivan dok spavamo, trebamo u budnom stanju naći što veći broj mogućih rješenja nesanice te analizirajući rješenja se opredijeliti za najbolje moguće.
Dakle, u velikom broju slučajeva smo sami sebi najveći neprijatelj kada se radi o nesanici.
Izvor: Azra.ba
