Za mene se pisanje dešava stalno
Pišem već nekoliko godina, a ljudi mi uvijek postavljaju isto pitanje. ”Da li je sve što napišeš istina ili se to tebi dešava baš u tom trenutku”? U početku mog pisanja bilo je teško ljudima objasniti taj osjećaj kada sjednem i počnem pisati sve što mi se vrti po glavi. Međutim, za mene se pisanje dešava stalno, ne postoji određeno vrijeme. Vječno sam povezana s tim i bez obzira u kakvom se stanju nalazim sjedam za pisaći stol i počinjem pisati, ali isto tako smatram da je to veliki dar od Boga- inspiracija. Do sada sam se predstavila zeničkoj publici nekoliko puta, kao i u Splitu sa svojim pričama, ali svakako ću nastaviti te svoj rad i pisanje predstaviti i u ostalim gradovima. S obzirom da pored pisanja radim i drugi posao koji ima kao skoro i svaki određeno provedeno radno vrijeme, pokušavam da maksimalno stignem i što češće objavljivati priče ili citate na mojoj Facebook stranici ”Elma Zeba”. Također, nakon određenog vremena shvatila sam da bi blog bio sjajna ideja za moje pisanje te da mogu ”proširiti” i bolje predstaviti svoj način pisanja, što se do sada to i dokazalo. U planu mi je ubrzo da svake nedjelje objavim novu priču na blogu te tako je podijelim kao i do sada na Facebook stranici ”Elma Zeba”.
U nastavku, vam predstavljam priču koja nosi naslov:
”Tableta za preživljavanje”
Hodam noću dok se ne umorim. Slažem slagalice u glavi, pa ih rasturam i onda opet sve ispočetka. Ponekad uzmem tablete za spavanje, ponekad za buđenje, ma svakog dana sve isto- ništa.. Inače ništa ne radim, pijem tablete i preživljavam. Pristajem nekada čitati dobre knjige pa ublažim bol misleći kako mi je neka knjiga bliska i onda shvatim to kao moj uspjeh. Oči su mi postale crvene od plača, a pogled je toliko bistar, jer to su jedine promjene kod mene, baš mi je stalo do mene, a i ove promjene su pravi dokaz toga. Mozaik moga života je samo mrak u noći, kada ostane samo jedan izgovor i šapat. Postoji jedan čovjek kovrdžave kose, pa mi koža bude hrapava kada se njega sjetim, a voda na usta, a između nas milion prozora različitih boja, pa bih opet mogla opisivati te noći. Biti beskrajno umoran od plača, pa postati hladan i prazan nije toliko ni loše. Baš takav kada postaneš ne moraš nikome ništa objašnjavati, već sve samo strpaš u jednu rijec ”ššššš”- tišinu. Osjećam se sama, osjećam se kao glupi čamac koji je bez jedra, bez mora, vesla i imena. U mojim grudima probudila se ptica, raširila je krila i zauvijek otišla, onako sretna i vesela, a još uvijek živa. Pravo je čudo kada si umoran od propuštanja, a plašiš se krenuti dalje, pa sam sebi govoriš kako možeš koracati i da ništa više ne boli. Opet, ta jedna tableta lijeci sve, zaspim i probudim se, ili možda prespavam život- oh … Samo trnje bez mirisa je ostalo, da li znaš da voliš? Kako se to voli, šta je to? Svi imaju u glavi, a nemaju u duši, pa onda nešto otkrijem što bi moglo i moj život dovesti u opasnost. Lijepo mi je da čeznem za njim, nepoznat bol postane poslije tablete, pa mislim kako ću se vratiti u stare godine, a ni ove ne živim. I da želim uzvratiti životu na isti način, zagrlila bih drvo, onako snažno. Zaboravila bih sve luke, proklela bih slobodu i uvijek bila sama. Zapamtite jedno, ako želite da plačete stalno, onda samo glasno pričajte, a i osmijeh može pomoći, jer sve su to biseri koji čiste dušu. Ja sada poslije ove tablete, letim visoko i posmatram gavrana koji vidi sve lijepo u meni.
Za one koji do sad možda nišu čuli za Elmu Zebu, preporučujemo da se klikom OVDJE detaljnije upoznaju s onim čime se Elma bavi.
Izvor: Zeda.ba
