Performans možda jeste u krojenu značenja obećanje, ali viđena predstava „Ostajte ovdje“ u produkciji Studio Teatra, premijerno izvedena 11. aprila na daskama Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, u režiji mladog ali nadasve hrabrog glumca Nusmira Muharemovića, uz birane doajene našeg glumišta i mlade virtuoze, daleko je više od performansa, piše zenički književnik i novinar, Said Šteta.
Ovo je izgubljena vozna karta, na nekoj bosanskoj ili hercegovačkoj stanici, sa kojom se putuje u vječnost. Karta koja vas vezuje za stanicu na kojoj ste nikli, naučili prve korake i osjetili prvi poljubac. Ovo je zaboravljena pjesma koja nas kao svilen konac na buketu cvijeća vezuje za skup uspomena, stradanja i nadanja, tuge i osmijeha, želja i žaljenja, a da nam pritom niti jednog trenutka nije teško. Bokale tuge, sjete i čemera, ispijamo kao mednu rosu, dok nas u cipeli žulja naš kamen.
Nakon Nusmirovog uvoda, kao kucanja zvekirom na vratima Bosne i Hercegovine, nadmetali su se stihovima i porukama bosanskohercegovačkih književnika, glumci Irfan Kasumović i Zlatan Školjić, uz mladu violonisticu Jasminu Šehanović koja je maestralno pratila izvedbu, dok su doajeni pozorišne scene Faketa Salihbegović-Abdagić i posljednji boem ovih prostora Miki Trifunov, bili jagoda ili ti višnja na ovoj prelijepoj torti naše pjesničke baštine. Tako je na samom kraju Miki Trifunov stihovima pjesme Teubei-nesuh (pokajanje griješnog pjesnika, op.a) Muse Ćazima Ćatića, zeničku publiku digao na noge.
Predstava, koja po mom skromnom sudu, nakon obilaska cijelog prostora Bosne i Hercegovine treba izaći izvan granica, do svakog Bosanca i Hercegovca gdje god bio. Ona je pouka i poruka, ma kako mislili ili vjerovali drugačije. Rodna gruda što se kao takva domovinom zove, voli se na apsolutno isti način, a nje nećemo naći tamo daleko.
Ova predstava, naslovljena svevremenom pjesmom Alekse Šantića, nije samo kap koja gasi žeđ za umjetnošću, ona je kap koja nam utoli žeđ življenja ovdje.
Na kraju, završni spot u kojem su okupljeni naši pjesnici, književnici kojih više nema među živima, ali i oni koji još dišu na ovoj zemlji bosanskoj i hercegovačkoj, inovacija je vrijedna spomena. Respekta posebno!
Piše: Said Šteta
Foto: Studio Teatar
