Dok demobilisani borci najavljuju nova okupljanja u borbi za svoja prava, a boračke organizacije i dalje troše budžetska sredstva, mi vam donosimo priču o borcu koji živi ispod minimuma dostojanstva. Priča je ovo o nevjerovatnoj ljudskoj skromnosti i velikoj solidarnosti. Iako zaboravljen proteklih 20 godina, Ferid Dizdarević je igrom slučaja naišao na bivše saborce, koji poduzimaju sve da mu pomognu.
U šipražju, uz magistralu M-17, naspram Blatuše živi veteran rata. Bez vode i struje, ali uz voćnjak koji je sam zasadio i baštu spremnu za sijanje.
„Demobilisao sam se u decembru 1996. godine. I za taj mjesec sam dobio svoju posljednju platu. Poslije nikad nisam ništa treažio od vojske. Šta ću … uvijek sam mislio da ima gorih slučajeva i boraca kojima je potrebnija pomoć“, počinje svoju priču Ferid Dizdarević.
“Živio sam s porodicom od svog nadničarskog rada do prije 12 godina, u garsonjeri u Blatuši. Te kobne 2005. dobio sam deložaciju iz stana u koji su smjestili Rome, a ja sam se preselio u improviziranu kuću kod magistrale. Iste godine dijete nam je poginulo – usmrtio ga je auto na magistali, a potom me i žena napustila. Sada radim za dnevnicu – 15 maraka za 9 sati rada i tako uz povrće iz bašte preživljavam“, priča nam sa suzama u očima Ferid Dizdarević, među saborcima poznat po nadimku Hosovac. Pitamo ga kako preživljava kada nema posla, kada nije sezona građevinskih radova. Odgovara da tada po nekoliko dana ne jede…
Neće ništa za džaba
„Nije htio prehrambeni paket neki dan kada je svratio u udruženje, a vjerujte, donio je kilogram banana da nas počasti“, kaže Ferid Haseljić, predsjednik UO Udruženja Sedma muslimanska viteška oslobodilačka brigada.
Prema njegovim riječima, kuću u Gornjoj Zenici koju je tetka jednog člana Udruženja ustupila Feridu da živi u njoj dok je on živ, Ferid ne želi prihvatiti na taj način. Stid ga je, kaže, živjeti u tuđem, a ne plaćati.
Ne možete, a da se ne pitate koliko razočaran u sistem može biti ovaj čovjek. Odgovor vas zaledi, baš kao i cijela životna priča našeg veterana.
„Nisam ja sam razočaran, cijela država je razočarana. Svi smo mi razočarani, ne možete ni vi reći da je vama super.“
Pitamo ga ipak nije li pomislio pridružiti se ostalim demobilisanim borcima u nedavnim protestima. Odgovor kratak i jasan kao i prethodni: „Ne traže se prava na ulici, već pred institucijama i boračkim udruženjima. Nema hljeba na ulici, neće vam niko ručak zaraditi dok stojite na ulici“.
Slučajan susret s bivšim saborcima
Slučajno je kaže naišao pored prostorija Udruženja i odlučio ući. Bivši saborci su interventno reagirali, kao nekada na ratištima.
„Pitali smo se godinama šta je s Feridom Dizdarevićem, kojeg smo u jedinici zvali Hosovac. I odjednom, kao da ga dragi Allah poslao prije nekoliko dana stvori se u udruženju”, priča nam član Udruženja Sedma muslimanska viteška oslobodilačka brigada, Muamer Kahriman.
Odmah su se angažirali da pronađu donaciju u građevinskom materijalu, kako bi kuću koja je data Feridu na korištenje renovirali. Donaciju je preduzeće Almy već obezbjedilo, a radna snaga će biti njegovi saborci iz jedinice.
“Apliciraćemo u Feridovo ime i za kreditna sredstva za borce, kako bi otkupili ovu kućicu u Gornjoj Zenici od vlasnika, ali nam je za istinsko sređivanje njegovog života potrebo još sredstava. Udruženje 7. MVO nema budžet, pa napominjemo da bi nam svaka pomoć dobrih ljudi dobro došla”, dodaje Haseljić.
Kontakt telefon Udruženja 7. muslimanske viteške oslobodilačke brigade je 032/243-777. (Alma Huskić)
