Ropski položaj prodavačica u BiH, jer ‘gazda ne prašta’!

Zastrašujuća istina da mnoge žene koje rade u trafikama moraju nositi pelene zato što ne mogu otići u WC tokom smjene koja nekad traje duže od osam sati, da šefovi ponegdje prijete radnicima “da ih treba zaklati”, te čak prijavljeni slučajevi seksualnog zlostavljanja, potvrđuju da su radnice u ovom sektoru, pa i radnici, u izuzetno teškom položaju.

Vidjećete ih promrzle jer na radnom mjestu jer tamo često nemaju grijanja. Neće im dozvoliti da sjede za kasom, bolovanje je za njih misaona imenica, a kada njihova djeca završe u bolnici, morat će ih tamo ostaviti same, jer “gazda ne prašta”… Ovakve i slične priče smo makar jednom čuli od naših rođaka, susjeda, prijatelja. Tu oko nas.

Sindikalni predstavnici već godinama ukazuju na ovakve pojave, ali ih društvo uglavnom ignorira. Moćni trgovci, često su bliski s vlastima i interesnim grupama, pa radnik koji “progovori” najčešće može dobiti samo otkaz i tako ostati bez egzistencije.

Zato je Sindikat trgovine BiH pokrenuo kampanju “O tome (ne) pričaj” kojim žele ukazati na ovakve slučajeve. Implementacija projekta simbolično će se održati danas, na Dan žena – 8. marta.

“Baš kao i te davne 1857. godine ovom kampanjom želimo pokazati jedan vid protesta zbog trenutne situacije u kojoj se nalaze radnice u sektoru trgovine i usluga. Ne želimo zatvarati oči pred problemima i izazovima koji su svakodnevni, bilo da je riječ o mobingu, prekovremenom radu, diskriminaciji na radnom mjestu, verbalnom i seksualnom nasilju, iskorištavanju, ucjenjivanju i ugnjetavanju žene koja je u osnovi stub svakog zdravog društva i njih moramo sačuvati”, navela je predsjednica Sindikata trgovine (STBiH) Mersiha Beširović.

Alma Bajramović Zukić, predsjednica Sekcije žena i potpredsjednica STBIH kaže za RadioSarajevo da se žene u trgovačkom sektoru proteklih godina susreću s raznim izazovima.

“Na prvom mjestu, tu je mobing. Bilo da je riječ o verbalnom ili fizičkom iskorištavanju. To radnici čak ne poistovjećuju s mobingom. A tu su i prekovremeni rad, rad na praznike, nemogućnost dobivanja slobodnih dana. To je realnost u trgovini i uslugama. Ali, mogu reći da je i u drugim sektorima slična situacija. Radnička prava su generalno na niskom nivou. Cilj nam je zato da preventivno djelujemo na terenu, da dođemo do iskustava radnica i da vidimo na koji način im možemo pomoći”, ističe Bajramović – Zukić.

U prošloj godini prijavljeno je čak 305 slučajeva mobinga, prekovremenog rada i ugrožavanja drugih prava radnika u trgovini, a godinu prije još i više, 320.

“Najveći broj slučajeva prijavljenih u 2017. godini predstavljali su radnici koji su pretrpjeli neku vrstu mobinga. Od toga 194 žene, 96 muškarci, a 15 je grupa radnika. Vidimo kako radnici nisu spremni da zajednički iznose svoje probleme, pa imamo samo 15 grupa. Bio je i jedan slučaj seksualnog nasilja. To je i dalje tabu-tema. Ženama je teže govoriti o tome, a na njih se svali krivica zašto je došlo do takvih uznemiravanja”, ističe sagovornica Radiosarajevo.ba.

Najugroženije su, pokazala su sindikalna istraživanja, žene od 26 do 30 godina.

“One su tada punoj snazi i žele se finansijski osamostaliti i ostvariti se kao majke. Jako je teško naći poslodavca koji će podržati djevojku, ženu koja želi da se ostvari kao majka. U tim slučajevima najčešće dolazi do prekida radnog odnosa. To su stvari gdje su žene neravnopravne i ugrožene. Ne samo u sektoru trgovine i usluga, već i u ostalima. Mi pokušavamo da se približimo tim ženama i muškarcima. Da iznesu probleme. Bez iznošenja problema ne možemo ništa da napravimo. Ruke s nam vezane, a poslodavcu se daje mogućnost da se ponaša kako želi”, govori Bajramović-Zukić.

Dostojne i vrijedne

Nadalje, Beširović podsjeća da veliki broj radnica u sektoru trgovine i usluga rade težak fizički posao koji često znamo uporediti s radom u rudniku.

“One su ostale dostojne i vrijedne radnice uprkos svemu, svoj posao obavljaju najbolje što mogu u uslovima u kojim se nalaze, pa tako ni sva težina rudarskog posla nije uspjela zaprljati njihovu ljepotu i vrijednosti koje posjeduju. Sekcija žena STBiH želi pozvati sve radnice da se informišu o svojim pravima i mogućnostima, da govore o problemu ukoliko postoji. Ne dozvolimo da šutnjom odobrimo nastavak ovakvog ponašanja”, istakla je Beširović.

Njezina kolegica vjeruje da će novom kampanjom sindikati potaknuti žene da se javljaju i otvoreno govore o svojim problemima, da ne zataškavaju ono što se dešava na radnim mjestima. Uvjerava nas da su uložili mnogo napora da zaštite svoje članove.

“Mnoge žene su u krajnje nepovoljnoj situaciji. Boje se da će ostati bez posla, boje se govoriti i pristaju na sve”, navela je naša sagovornica.

Ništa se nije promijenilo od 1857.

Bajramović – Zukić nas podsjeća na žene koje su 1857. godine digle svoj glas protiv izrabljivanja.

“Želimo da pokažemo veličinu tog praznika, 8. marta. Jer se ništa nije promijenilo. I daje su loši uvjeti rada kad je u pitanju BiH. Nakon toliko godina, žene su izuzetno ugrožene na radnim mjestima. S tim u vezi, simbolično smo naše članove, i one koje to nisu, usporedili sa Margaretema. Taj je cvijet znak optimizma, zdravlja i otpornosti. Žene koje rade u sektoru trgovine najbolje znaju šta znači otpornost na sve uslove rada. Ne želimo da one rade u takvim uslovima, već da napravimo korak naprijed. Da ostanemo zajedno i da radimo na rješavanju problema”, zaključila je Bajramović-Zukić.