Bio je i prošao još jedan Osmi mart. Žene su obradovane cvijećem i obasute pažnjom, dužnom im za svih 365 dana u godini. Sutra će opet sve biti po starom. Kao što će cvijeće prodavano na tezgama izgubiti svježinu i ljupkost, tako će i žene izgubiti osmijeh povratkom u dominantno patrijarhalan svijet, determinisan na suštinski nepravedan odnos prema ženama, u poslu, kod kuće, u društvenoj zajednici.
Vratiće se u svijet koji često i barem na pola ozbiljno misli da zaposlene žene trebaju ili rađati ili napustiti posao, u kojem je blizu 50 posto žena doživjelo neki oblik nasilja u toku svog života nakon 15. godine, a većina od tog broja dodatno trpi i stigmu “zbog čega joj je bolje da šuti”, gdje je dječiji dodatak 11 maraka, a žene u najproduktivnijoj dobi gube bubrege po kioscima, rade u 12-satnim smjenama i na ropski tretman gazde nemaju kome, niti smiju da se potuže i gdje je ravnopravno učešće žena u politici samo još jedna predizborna fraza.
Za kruh i ruže izborimo se same!, poručile su danas Zeničankama članice Centra ženskih prava, a mi bismo dodali: vrijeme robova prošlo je onog momenta kad su ljudi počeli da misle.
Drage naše Zeničanke, ZenicaInfo želi Vam svakog dana u godini Osmi mart, dan pobjede dostojanstva Žene.
U nastavku ovog članka donosimo pjesmu zeničkog novinara i publiciste, Saida Štete, koju nam je poklonio povodom Osmog marta.
Dan kada su odsijecali ruže
Nemilosrdno prodavci dželati
sjekli su ruže kao mačem
pohlepno u njima vidjeli ćar
Ja sam išao osmijeh dati
dok unutra samotno plačem
zaleđenim pticama na dar
Milovao sam očima jaglace prve
niz rijeku klize sante leda
jedini plijen ribaru starom
Sunce je prosipalo svoje mrve
da malo ugrije oko što gleda
pod kosom sijedom k'o beharom
Na ulici su odsijecali ruže
onako javno izricali kaznu
mijenjali za savjest jadne novčanice
Može li se voljeti od tog dana duže
napuniti dušu ljubavlju k'o haznu
pitam se dok gledam zaljubljene ptice.
