Institucija ombudsmana za zaštitu potrošača u BiH zaprimila je veći broj žalbi potrošača, vezanih za novi način naplate RTV takse, putem računa za električnu energiju.
Podnosioci predmetnih žalbi su potrošači samo jednog dijela Federacije BiH, koji koriste električnu energiju isporučenu od Elektroprivrede BiH, d.d. Sarajevo.
“Na osnovu prikupljenih činjenica u konkretnom slučaju nalazimo nespornim da je Elektroprivreda BiH, korisnicima isporuke električne energije na dostavljenim računima počev od augusta 2017. godine, iskazala RTV taksu, kao stavku koju su obavezni platiti uz račun. U obrazloženju koje je Elektroprivreda dostavila navodi se: da je u periodu od 2012. godine bilo više inicijative od strane Javnih RTV emitera prema nadležnim institucijama za pronalaženje efikasnog modela naplate RTV takse, pri čemu je preferiran model naplate RTV takse putem računa za električnu energije. S tim u vezi, u decembru 2015. godine, Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije je od JP Elektroprivrede BiH, zatražilo stav i mišljenje po dostavljenom prijedlogu naplate RTV takse. U tom smislu, JP Elektroprivreda je donijela zaključak kojim prihvaća informaciju o novom modelu naplate RTV takse, te je shodno tome dana 24.07.2017.godine zaključila memorandum o razumijevanju sa Radio-televizijom Federacije. Nadalje, Elektroprivreda BiH je dana 24.07.2017. godine zaključila ugovor o poslovnoj suradnji o naplati RTV takse sa Radio-televizije BiH i Radio-televizije Federacije BiH”, naveli su iz Institucije ombdusmena za zaštitu potrošača BiH.
Kao pravni osnov za takvo postupanje, Elektroprivreda nalazi u pravnim propisima koji reguliraju navedenu problematiku, navodeći pri tom: Zakon o zaštiti potrošača u BiH, Zakon o zaštiti osobnih podataka u BiH, kao i Opće uvjete za isporuku električne energije…
Razmatrajući navode podnositelja žalbi, relevantnu zakonsku regulativu, činjenice utvrđene tokom postupka, postoji osnovana sumnja da ovakav model reguliranja naplate RTV takse, nije u skladu sa gore navedenim propisima.
“S tim u vezi, Institucija ombudsmana cijeni važnim ukazati na sljedeće: Zakon o zaštiti potrošača u BiH u člancima 33-38., u poglavlju „Ekonomske usluge od općeg interesa“, definira navedene usluge, kao usluge koje ispunjavaju osnovne potrebe potrošača na tržištu, što uključuje isporuku energije (struja, plin, grijanje) i vode, telekomunikacijske usluge PTT uslugu i javni transport. Pružanje tih usluga je u režimu ugovornog odnosa. Svaki potrošač, koji zaključuje ugovor ili mu se na njegov zahtjev pružaju ekonomske usluge, mora dobiti bez naplate obrazac ugovora koji će sadržavati sve uvjete ugovora, odnosno potrošač sa davateljem usluga zaključuje ugovor o međusobnim pravima i obvezama. Kriteriji koji osiguravaju efikasno pružanje navedenih usluga u korist potrošača su: kvaliteta i kontinuitet usluge, jednakost u pristupu i tretmanu svih potrošača, adekvatno informiranje potrošača o korisniku, efikasna sredstva kompenzacije i načina za rješavanje potrošačkih sporova, adekvatnost usluge u smislu tehnološke evaluacije, transparentnost finansiranja i tarifa, efikasno konsultiranje i predstavljanje potrošača u donošenju odluka”, naveli su iz ove institucije.
Članom 36.stavak (2) navedenog Zakona propisano je da računi za pružene usluge iz člana 35. (isporuka energije, plina, grijanja) zatim telekomunikacijske, komunalne i druge usluge (rtv i sl) potrošaču se moraju dostaviti odvojeno za svaku uslugu.
Iz navedenih zakonskih odredbi jasno proizlazi pravo potrošača da mu isporučitelj usluge u konkretnom slučaju, elektroprivredno poduzeće, dostavi poseban (odvojen) račun za isporučenu električnu energiju, sa jasnim pregledom svih stavki, koje se odnose na potrošnju za određeni obračunski period. To je osnovno potrošačko pravo koje je ustanovljeno Zakonom o zaštiti potrošača, a čija dosljedna primjena osigurava potrošaču efikasnu zaštitu. Osim toga, usluga isporuke električne energije je u režimu ugovornog odnosa, te je potrošač sa elektroprivrednim poduzećem zaključio ugovor o snabdijevanju električnom energijom, te shodno tome ima obavezu da plati račun za utrošenu električnu energiju.
Istovremeno, Institucija ukazuje na Zakon o javnom radio televizijskom sistemu BiH, koji članom 17. propisuje da je „svako domaćinstvo i pravno lice na teritoriji BiH, koje posjeduje radio ili televizijski prijemnik, dužni su plaćati mjesečnu taksu za posjedovanje tog prijemnika pod uvjetima određenim ovim zakonom.
Prihod od RTV takse može se koristiti samo za finansiranje osnovne djelatnosti javnih RTV sustava.
Također, u članku 18. stavak (1) istog Zakona propisano je da „način naplate RTV takse utvrđuje i uspostavlja Odbor JRTS“. Istina, naplatu RTV takse mogu vršiti javni RTV servisi putem vlastitih službi ili taj posao mogu povjeriti drugim pravnim licima…itd, ali samo uz prethodnu odluku Odbora sistema javnih servisa. Znači, Zakon o javnom radiotelevizijskom sistemu daje isključivo ovlašćenje Odboru sistema javnih servisa da utvrdi način naplate RTV takse na području BiH.
“Institucija ombudsmana, u potpunosti uvažava obavezu građana da plaćaju RTV taksu, ovlaštenje Odbora sistema javnih servisa za pronalaženje jedinstvenog modela naplate za cijeli teritorij BiH, te u konačnici pronalaženje stabilnog i održivog načina finansiranja javnih RTV servisa. Međutim, način naplate RTV takse putem računa za električnu energiju je u suprotnosti sa osnovnim potrošačkim pravima, kao i kriterijima koji osiguravaju efikasno pružanje ekonomskih usluga od općeg interesa uključuju jednakost u pristupu i tretmanu svih potrošača kao i konzultiranje i sudjelovanje potrošača u procesu donošenja odluka koje se na njih odnose”, naveli su iz ove institucije, te su dodali da osim toga, takav način naplate je u suprotnosti i sa osnovnom djelatnošću javnog poduzeća koje vrši isporuku električne energije. To poduzeće je registrirano za isporuku električne energije, te kao takvo ima određenu šifru djelatnosti…
Naime, u konkretnom slučaju pokušava se naplatiti jedna vrsta usluge preko poduzeća koje pruža potpuno drugu vrstu usluge. Radi se o prihodima dva poslovna subjekta na jednom računu koji nisu ničim povezani sa nastankom obaveze plaćanja (isporuka električne energije i posjedovanje radio ili TV prijemnika.)
Za Instituciju ombudsmana su potpuno neprihvatljivi stavovi dati u izjašnjenju Javnog RTV servisa (RTVFBiH i BHRT), s obzirom na činjenice da je pitanje naplaćivanja RTV takse u parlamentarnoj proceduri, kao i da je prethodna prijelazna odredba Zakona o javnom radiotelevizijskom sistemu prestala važiti (RTV taksa naplaćivana uz račun telekoma…) dalo je za pravo da javni RTV servisi pristupe proceduri zaključenja ugovora sa elektrodistributivnim poduzećima. U konkretnom slučaju zaključen je ugovor sa jednim elektroprivrednim poduzećem, Elektroprivredom BiH, d.d. Sarajevo. S obzirom da ostala elektroprivredna preduzeća (HZ HB Mostar, Elektroprivreda RS), nisu zaključila iste ili slične ugovore, izvodimo zaključak, da ovakav način naplaćivanja RTV takse ne predstavlja jedinstveno rješenje, i kao takvo nije provodivo u praksi.
Zbog svega navedenog, a u cilju većeg poštivanja prava potrošača i njihove kolektivne zaštite, sukladno svojoj nadležnosti ombudsman preporučuje JP ELEKTROPRIVREDI BiH, d.d. Sarajevo da potrošaču-korisniku električne energije isporuči račun u skladu sa članom 36.stav (2) Zakona o zaštiti potrošača, tj. odvojeno od bilo kojih usluga i taksi.
Također, preporučuje se da račun za isporučenu električnu energiju isporuči u skladu sa ugovorom zaključenim sa potrošačem o snabdijevanju električnom energijom, odnosno sa jasnim prijedlogom stavki koje se odnose na potrošnju električne energije za obračunski period, da račun za električnu energiju uskladi sa članom 65. Općih uvjeta za isporuku električne energije i obavezi potrošača da je dužan platiti račun za utrošenu električnu energiju, kao i da o realizaciji datih preporuka obavijesti instituciju ombudsmana u roku od 30 dana.
