I dok su mnogi sugrađani – naklonjeni više ekologiji nego kapitalu, s radošću dočekali vijest da se uklanja pripremni materijal za izgradnju hidrocentrale Vranduk, drugi će s tugom i sjetom dočekati vijest da su uklonjeni i posljednji ostaci ilirskog broda, replike sugrađanina Jasmina Fejzića.
Drvenog zdanja koje nas je vraćalo u daleko prošlost, ali i ovaj grad činilo posebnijim. Izgradnja broda završena je 2012. godine. Njegov kreator potrošio je prethodno dvije godine truda, dosta mašte i ko zna koliko drvene građe, farbe i laka.
Brod je to koji je trebalo da svjedoči o našoj davnoj prošlosti, o precima iz plemena Ilira koji su balkansko područje naseljavali tokom brončanog i u antičkom dobu. Zenički je Ilirski brod imao i svoju estetsku funkciju, da uljepša ovaj dio grada, te prolaznicima kroz naselje Carina pruži nesvakidašnji prizor. Na koncu, pokazalo je ovo drveno zdanje da Zenica ima umjetnika i kreativaca kakve ne srećemo često – i to onih koji su poput Jasmina Fejzića sav svoj trud i kreativnost poklonili svome gradu.
Bilo je vremena kada je naš ilirski brod plovio, doduše na točkovima, ovim gradom …. no došla su potom neka teža vremena – puna oblaka, oluja i kiša, te je brod, čini se, iste godine kada je ovaj svijet napustio i njegov tvorac, pokazao svoju nemoć. Iako su u prošlosti služili uglavnom ljutim gusarima da presretnu Grke ili Rimljane, naš se brod pokazao nemoćnim pred višom silom – dva ili tri olujna nevremena razbila su ga kao nekad kad su ih razbijali stijene i talasi Jadrana i Sredozemlja. Ovih dana uklonjeni su i posljednji ostaci jedinstvenog umjetničkog i turističkog sadržaja, koji je Zenicu činio posebnijom od drugih. Nedaće današnjice ne izdrža brod, baš kao što nije mogao ni njegov stvaralac umjetnik i maketar Jasmin Fejzić. (Alma Huskić)
