Zenički otpor fašizmu: Prva javna pobuna građana jednog grada u porobljenoj Evropi

Zeničanin, Jasmin Kondić, objavio je jednu priču iz turbulentnog vremena zeničkog otpora fašističkoj NDH vlasti, o jednom od događaja koji svjedoči o snažnom antifašističkom osjećanju zeničkih patriota i njihovom prkosnom buntu protiv okupacijskih snaga, u zoru Drugog svjetskog rata. Događaj, kojeg Kondić interpretira koristeći se navodima iz knjige ‘Zenička ilegalna partijska organizacija i SKOJ do 1942.’, autora Rajka Kovačevića i Marka Rajića, knjige Derviša Imamovića, svjedoka tog događaja, kao i knjige ‘Zenica – ljudi i život’, Todora Vujasinovića, nastavlja se na postupak zatvaranja zeničkih ilegalaca, pripradnika NOP-a u tadašnji sabirni logor, sadašnji KP Zavod, u koji su dovođeni zarobljeni borci NOR-a, saslušavani i mučeni. To je bilo mjesto gdje je godinu dana kasnije strijeljano dvanaest antifašista i rodoljuba iz Banloza, Tetova i Gradišća.

Na Međunarodni dan sjećanja na Holokaust i 76. godišnjicu Igmanskog marša, objavljujemo crticu iz zeničke antifašističke prošlosti, o događaju koji se zbio na današnji dan 1942.

U grad Zenicu, oko 15 sati i ispred zgrade Kotarskog predstojništva i zatvora se počela okupljati poveća masa građana, a iz okolnih sela su u grad naglo pristizale grupe građana. Bio je 27. januar 1942. godine – dan kada Zenica bilježi jedan od svojih najslavnijih dana.

Već do 16:30 sati moglo se izbrojati oko 1.000 građana, koji su uzvikivali: ”Puštajte našu djecu!”, ”Dosta krvi i žrtava!”, ”Hoćemo rada, hljeba i slobode!”. Neki u masi su se čak usudili doći i naoružani! Između zgrade i uspaljene mase stajali su do zuba naoružane ustaše, žandarmi i policajci, a na samom ulazu, iza mitraljeza uperenog u građane, nalazio se ustaša.

Povod okupljanju građana, bio je poziv muslimanima Zenice, koje je dan ranije objavilo društvo ”Muslimanska Zajednica”, sa predsjednikom Huseinom Kulenovićem na čelu. Razlog pozivu bilo je hapšenje većeg broja muslimanskih mladića i drugih (druge nacionalnosti) od strane ustaša, a među uhapšenima je bio i hodža Rašid Imamović iz sela Ričice. Ustaše su ih sve teretile za saradnju sa NOP-om.

Oko 17 sati, pošto je masa već skoro pa prišla zgradi, opkolivši je sa svih strana, a parole počele bivati zamijenjene s povicima: ”Ako nećete da ih puštate, mi ćemo ih sami osloboditi!”, podžupan Muhamed Sudžuka je pokušao uticati na masu, održavši kraći govor. Građani su ga prvo mirno saslušali, a zatim zagrajali još jače!

Da se nekako ”izvadi” iz neprilike, podžupan Sudžuka, je nakon telefoniranja u Zagreb, odlučio pustiti muslimanske mladiće. Međutim, ovima je na čelo stao hodža Rašid Imamović i rekao da ni on ni mladići neće izaći dok ustaše ne puste i sve ostale!

Uplašen da graja koja je dopirala spolja ne preraste u napad, podžupan Sudžuka je popustio i naredio: ”Izlazite svi!” Odmah za hodžom Rašidom, prvi su pošli Srbi, Ljubo i Jovo Maksimović i Hrvati braća Beranek, a za njima i ostali. Podžupan Sudžuka je počeo nešto trkeljati da se uzme u obzir ”uviđavnost i blagonaklonost poglavnika”, ali na njega se niko nije obazreo. Masa je oduševljeno klicala: ”Živjela naša omladina!” i ”Živjela sloboda!”

Demonstracije od 27. januara 1942. godine su prve, a vjerovatno i jedine u NDH i prva javna pobuna građana jednog grada u porobljenoj Evropi.

Idućeg dana u ustaški logor bila je pozvana grupa uglednih građana, muslimana, a među njima i članovi delegacije građana od prethodnog dana koji su vodili demonstracije. U prisustvu poznatih u gradu ustaških zlikovaca, Pave Kolara i Avde Krajišnika, ustaški logornik Pero Vidović saopštio je pozvanim da će u slučaju ponovljenih demonstracija svi biti uhapšeni i upućeni u konc. logore, a dok će se u masu bez upozorenja pucati mitraljezima, nazivajući 27. januar u Zenici – ”sramotnim danom” kada su građani, uz ”komunističku agitaciju”, bacili na koljena ustašku vlast…”

U sjećanjima na te dane, Derviš Imamović, svjedok tog događaja, je u lokalnom listu ”Naša Riječ” od 12. 01. 1966., iznio sve detalje kako se zbilo u vezi tih demonstracija. Njegovo sjećanje dostojno je za scenario kakvog uzbudljivog filma!

Husein Kulenović (na slici!), predsjednik društva ”Muslimanska zajednica” u Zenici je kao aktivni član pokreta otpora fašističkoj Njemačkoj i kvislinškoj NDH, svoj život tragično završio u Jasenovcu – logor, u 48. godini – 1944. (slika je iz 1921.)

Jasmin Kondić

Husein Kulenović, 1921.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite Vaš komentar!
Molimo da ovdje unesete Vaše ime