Prema istraživanjima u zemljama u okruženju najveći negativan utjecaj kod djece i mladih pandemija je imala na bavljenje sportom i mentalno zdravlje. Kod nas još nema istraživanja, ali su zenički psiholozi stava da je ovoj populaciji stanovništva neophodan socijalni kontakt i nastava u učionicama. Rezultati njihove prakse otkako je proglašena pandemija COVID-19 postaju zabrinjavajući.
Psiholozi koji rade u privatnoj praksi kroz psihološka savjetovališta ističu da se povećava broj mladih sa problemima sa koncentracijom, strahom od neuspjeha i mladih sa anksioznim poremećajima.
“Nevjerovatno je koliko se pomjerila dobna granica opsesivno-kompulzivnog poremećaja, već od osme ili devete godine života, a sve prisutniji su i depresivni poremećaji. Jako puno je samoranjavanja među tinejdžerskom populacijom od 13 do 19 godina. Kako istraživanja pokazuju, a i naša praksa, pojavljuje se mnogo suicidalnih misli, pokušaja samoubistva ili nekih drugih oblika autodestruktivnog ponašanja, što se u određenim slučajevima manifestira uzimanjem psihoaktivnih supstanci“, kaže Ismira Žilić, psihologinja-psihoterapeutkinja.
Praksa javnog zdravstva pokazuje posljednjih godinu i po slične probleme. U Centru za mentalnu rehabilitaciju Doma zdravlja Zenica kažu da ne bilježe povećanje broja malih i mladih pacijenata otkako je proglašena pandemija, taj broj konstantno raste unazad šest godina otkako imaju Dječiji tim, ali je u posljednje vrijeme problematika intenzivirana.
“Osim psiholoških primjećujemo često i psihosomatske reakcije kod djece u vidu raznoraznih glavobolja, trbobolja, poteškoća s disanjem…“, rekla nam je Lejla Sarajlić, psihologinja za djecu Centra za mentalnu rehabilitaciju.
Žilić navodi da je u vrijeme pandemije opao broj mladih koji trebaju psihološku pomoć uzrasta od 19 do 22 godine, ali da djeca i adolescenti sve češće imaju osjećaj beznađa, besmisla, mnogo su okupirani strahom od bolesti.
Prema riječima Sarajlić uz sve ove promjene u društvu i individualnim životima, imali su, nažalost, i djecu sa traumatskim iskustvima gubitaka članova obitelji.
“Ljudi, posebno mladi trebaju kretanje, trebaju socijalne kontakte, druženje, trebaju humor i trebaju školu. Istina da se neki dobro snalaze sa online nastavom, ali to je dosta mali procenat djece i mladih,“ izričita je psihologinja Ismira Žilić.
“Izoliranost, ostanak kod kuće, nastava od kuće pojačala je probleme unutar same porodice. Primjetan je njihov agresivniji stav prema roditeljima, češći su konflikti i drsko ponašanje, odbijanje autoriteta… Bilo je toga i prije pandemije, ali je u pandemiji intenzivirano“, ističe Lejla Sarajlić, psihologinja za djecu CMR.
Primjetan je prema praksi Centra za mentalnu rehabilitaciju i pad uspjeha u školi i motivacije, koju djeca i mladi stiču u školskim klupama i kroz druženje.
Podatak da je 600 kartona otvorenih u Centru za osobe od 6 do 18 godina koji dolaze kod dječijeg neuropsihijatra trebalo bi da dovoljno govori. Sarajlić navodi da je još barem polovina od tog broja djece i mladih koji redovno posjećuju dvije dječije psihologinje, što je za područje Grada Zenica nezavidan broj. Psihologinja Žilić ističe da je djeci i mladima neophodno pružiti sigurnije okruženje od ovog koje imamo od marta prošle godine.
“Približavamo se školskoj godini i moja preporuka je da ne vodimo toliko računa o ocjenama djece, već da se više računa vodi o tome da pandemija mora sve da nas ujedini i da mi odrasli vodimo računa o svom mentalnom zdravlju, jer bolesna odrasla osoba vuče za sobom barem jednu mladu osobu..“, smatra Žilić. (A. Huskić)
