U okviru redovnih aktivnosti Gradska biblioteka u Zenici pripremila je promociju još jedne izvanredne knjige. U četvrtak, 10. aprila sa početkom u 19 sati u čitaonici biblioteke biće promovisan pjesnički prvijenac “Sve moje tišine”, autorice zeničanke Arnele Jašarević koja već dugi niz godina živi u Švedskoj.
Svi ste dobro došli!
Donosimo vam i izvod iz recenzije profesorice Mirele Pehiljagić.
“Pred nama je pjesnički prvijenac poetese Arnele Jašarević pod nazivom „Sve moje tišine“, gdje se već od samog naslova može naslutiti glavna tematska preokupacija pjesama.
Na prvim stranicama zbirke uočavamo kako je lirski svijet poetese jezik čuvstva njene duše, koji je ogoljen, specifičan, jednostavan, a opet snažan, te koji nas vodi na zanimljivo putešestvije satkano od stihova.
Kao da hodimo krhotinama bića i života lirske subjekte, kojoj je pisanje prevashodno značilo i traganje za vlastitim Jastvom i uobličavanjem njegovog konačnog značenja.
U zbirci tako dominira terapeutska, iscjeljujuća i oslobađajuća aktivnost, koja se realizuje pri samom procesu pisanja, te se tako pred recipijentima nižu pjesme kao poetski realni svjedoci svih emotivnih iskušenja, tuga i praznina lirskog subjekta i osjećaja nekadašnje nedorečenosti, gomilanja emocija koje su se rađale u tišini, a koje su sada pronašle svojevrstan put da budu uobličene i zaokružene na način oslobađanja lirske subjekte od okova i ponovnom povratku ka sebi.
Slobodan stil, u kojem se očituje sva snaga pjesama, omogućila je lišavanje svih barijera, zadanih okvira i jedini način da lirska subjekta progovori o svemu onome, što joj je godinama tištilo dušu, što se dugo taložilo u svakoj pori njenog tijela, da bi u konačnici doživjela katarzu, na način da sebi postavlja pitanje: „Ko sam to sada ja?“ „Ona prava ja, kada niko nije tu“.
Lirika poetese Arnele Jašarević je svojevrstan primjer ljubavnog nesporazuma između svih onih ljudi, koji su odani, u ljubavi požrtvovani i vjerni i onih, koji to ne umiju, koji ostaju označeni kao hladni, nedodirljivi.
Svako dublje iščitavanje vodi nas do snažnih lirskih slika potrage za ljubavlju, za ponovnom povratku sebi, za pronalaskom smisla u životu. Kako to obično biva, svako živo biće je željno da u svom životu pronađe čistu, iskrenu ljubav, poput rose, koja se jutrom rađa. U želji da konačno stanu mrakom obavijeni dani, u nastojanju da osjeti ponovni titraj duše, potrebno je suočavanje sa svim strahovima, sa svim nagomilanim riječima, uvredama. Potrebno je odlediti svu tugu, koja se godinama nakupljala unutar krhkog bića, a upravo u svemu tome poezija se ukazala i pokazala kao moćno oružje.
Pred nama su tako, u pjesničkoj zbirci, pravi mali dramski zapleti, koji na jedinstven način, kroz intimistički diskurs otvaraju vrata u najdublje ponore duše i pričaju priče o teškim životnim borbama, o ljubavnim rastancima, čežnji, izdaji, čekanju i besmislu čekanja, o nadanju, te o pronalasku i buđenju nove sebe, te će vrlo lahko pronaći put do čitalačke publike, koji će uživati u Arnelinom svijetu satkanom od stihova”.
Mirela Pehiljagić, magistrica bosanskog jezika i književnosti
