Od osnivanja JU “Terapijska zajednica Kampus KS” prošlo je više od hiljadu muškaraca ovisnika, ali ne i žena ovisnica, kojih je sve više u Kantonu Sarajevo. Osuđene su ostati u paklu droge i boriti se same sa ovisnošću ili potražiti pomoć u drugim gradovima izvan Kantona, odnosno u zemljama regiona, jer u BiH, od nekoliko terapijskih zajednica, “Marjanovac” kod Banjaluke je jedini u kojem se mogu liječiti i žene.
Ne postoji ni jedinstven registar ovisnika u KS, niti uopšte u Bosni i Hercegovini. Sve relevantne ustanove i institucije bi trebale svoje podatke o ovisnicima slati u jedi bazu, kako bi se objedinili i kreirali jedinstveni registrar prijavljenih i liječenih ovisnika. Kako nam je rečeno, bilo je nekoliko pokušaja da se to uradi od Zavoda za javno zdravstvo KS, ali bezuspješno. U prilog nepostojanju tih podataka ide i činjenica o sprecifičnosti bolesti ovisnosti. Da bi neko bio registrovani ovisnik, osoba mora izjaviti da je ovisna, odnosno da prijavi svoj problem u neku od ustanova. Dalje, da je osoba evidentirana da se liječi ili je bila liječena.
Najave ženskog odjeljenja, ali bez konkretnih koraka
Žensku kuću za ovisnice najavljivale su vlasti KS unazad godinama. Almir Mesić, šef Službe za prijem i psihosocijalnu podršku korisnicima JU Terapijska zajednica Kampus KS, za N1 kaže da postoji potreba za ovom vrstom usluge, jer su nerijetko kontaktirani od žena ovisnica koje traže pomoć.
“Da bi se problem ovisnosti o drogama među ženama počeo rješavati, na lokalitetu Kampusa je planirana izgradnja objekta za žene ovisnice. To je objekat koji bi fizički bio odvojen od odjela za muškarce, te prilagođen ženskoj populaciji i njihovom boravku i tretmanu. U radu sa ženama ovisnicama koristila bi se dugogodišnja dobra praksa iz Kampusa ali i iskustva iz sličnih institucija iz regiona. Međutim, iako je bilo inicijativa od subjekata izvan Kampusa (zastupnica u Skupštini KS, ministrice za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice KS), još uvijek se ozbiljno i konkretno ne pristupa rješavanju ovog problema”, kaže Mesić.
Trenutno, po pitanju ovisnosti kod ženske populacije, makar malo nade daje, da ovaj Kampus pruža samo usluge psihosocijalne podrške i savjetovanja.
Na osnovu podataka koje posjeduje ustanova Kampus, sa sigurnošću kažu, da je droga više dostupna na ulici, tj. njena je ponuda raznovrsnija. Usljed procesa globalizacije i tehnološkog razvoja, prvenstveno misleći na moderan i ubrzan transport robe i slobodnu trgovinu, danas na ulicama sve više je različitih vrsta psihoaktivnih supstanci.
“Nekada ste u društvu imali, uslovno rečeno, najviše ‘klasičnih heroinskih ovisnika’, što danas nije slučaj. Korisnici koji su prošli tretman u Kampusu, najviše i najčešće su zloupotrebljavali tzv.'speed’ koji je veoma lako dostupna droga zbog svoje niske ulične cijene. Nažalost, također je česta pojava zloupotreba lijekova, koju često ovisnici koriste sa alkoholom. U program tretmana Kampusa sve više dolaze i javljaju se osobe koje imaju tzv. dualne dijagnoze, što znači da pored primarne bolesti ovisnosti, često kao posljedicu imaju i druge psihičke poremećaje kao što su anksioznost, depresija, pa čak i nerijetko, teške i složene psihičke bolesti poput šizofrenije”, navodi Mesić.
Pravo na terapijski tretman – obaveza države
Zasigurno, ozbiljno bi se trebalo pristupiti problemu da glavni grad BiH konačno dobije komunu za žene ovisnice, jer očigledno se radi o ozbiljnoj diskriminaciji i ugrožavanju ljudskih prava. Iz tih razloga kontaktirali smo i Gender centar Vlade Federacije BiH, iz kojeg nam kažu da kada je u pitanju podrška osobama koje su ovisne o opojnim sredstvima, ovo pitanje sagledavaju primarno iz ugla ljudskih prava odnosno prava na zdravlje, a pravo na zdravlje je utvrđeno Međunarodnim paktom o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima koji je sastavni dio Ustava BiH, pa tako i Ustava FBiH.
“Specifičnost ovog prava se ogleda u obavezi države da osigura svim osobama ‘najbolje psihičko i mentalno zdravlje koje može da postigne’ i naravno bez diskriminacije. I Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH je potvrđeno pravo na jednak pristup zdravstvenoj zaštiti bez diskriminacije na osnovu spola. Odgovornost za osiguravanja najboljeg stepena zdravlja svakako na državnim institucijama, i ovo pravo je progresivno, tj. osiguravaju ga državne institucije u najvećoj mogućoj mjeri koristeći svoje raspoložive izvore i poduzimajući korake kako bi se postepeno postiglo puno ostvarenje ovog prava”, ističu iz Gender centra FBiH.
U konkretnom slučaju, dodaju, postavlja se pitanje da li podrška koja se pruža putem terapijskih zajednica predstavlja pravo na zdravlje i ako da, da li terapijska zajednica koja je otvorena samo za muškarce predstavlja diskriminaciju na osnovu spola i konačno da li je terapijska zajednica koja postoji trenutno najveća moguća mjera za ostvarenje prava na zdravlje osoba koje su ovisne o opojnim sredstvima?!
“Terapijski pristup odnosno ‘psihosocijalne intervencije, bi trebale biti prva linija tretmana za većinu osoba koje doživljavaju mentalne zdravstvene poteškoće’, što je potvrđeno od Specijalnog izvjestitelja UN za pravo na zdravlje. Pravo na zdravlje zahtijeva provođenje politike prema drogama zasnovane na ljudskim pravima, uz primjenu preporuka Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), UNAIDS-a i tijela za ljudska prava. Specijalni izvjestitelj dodatno naglašava da je ovisnost o drogama povezana s različitim faktorima i identitetima, a posebno pogađa žene, naročito one s mentalnim poteškoćama, izlažući ih većem riziku od zaraze HIV-om. Dodatno ovaj poštuje osnovno ljudsko dostojanstvo, omogućava samoodređenje i olakšava reintegraciju u društvo“, kažu iz Gender centra FBiH, i dalje pojašnjavaju:
“Osnovni princip ljudskih prava kao i pravnog sistema u BiH je da se pristup svakom pravu mora osigurati bez diskriminacije na osnovu spola, tako da bi onemogućavanje pristupa istom nivou prava za žene i muškarce, bez objektivnog razloga, predstavljalo diskriminaciju na osnovu spola”.
Gender centar FBiH najavljuje inicijativu za ravnopravan pristup liječenju
Konačno, napominju iz Gender centra FBiH, budući da je “Terapijska zajednica Kampus” javna ustanova, osnovana od Skupštine KS, jasno je da podrška koja se odvija u okviru ove ustanove segment zdravstvene podrške osoba koje su ovisne o opojnim sredstvima.
Gender Centar Vlade FBiH je, podsjećaju, u prošlosti podržavao rad ove ustanove u pogledu smanjivanja uticaja faktora rizika koji se vežu sa ovisnosti i njegove korelacije sa nasiljem u porodici, ali kažu, nisu bili upoznati da je muški spol preduslov za tretman u ovoj zajednici.
“Posebno je interni akti (Pravila JU Terapijska zajednica – Kampus KS, član 15. stav 7) ekplicitno navode da se će u organizacionim jedinicima Kampusa formirati muško i žensko odjeljenje. U tom pogledu, na osnovu dostupnih informacija, ne vidimo niti jedan problem u zakonskom tretiranju ovog pitanja. Međutim, ukoliko je praksa različita od informacija sa kojima mi raspolažemo, to potencijalno može predstavljati diskriminaciju na osnovu spola. Naime, ukoliko nije osnovano ženskog odjeljenje i odnosno ako spol predstavlja uslov za pristup uslugama terapijske zajednice, to bi vrlo teško moglo predstavljati objektivan i zakonit cilj te mjeru koja bi bila proporcionalna cilju koji se želi ostvariti. U tom slučaju odgovornost je Javne ustanove odnosno Osnivača da poduzme sve mjere da osigura jednak pristup ženama i muškarcima terpijskim uslugama”, naglašavaju iz Gender centra Vlade FBiH.
Ovaj Centar, dodaju, u pravilu djeluje reaktivno, u onim situacijama kada institucije traže njihovu podršku ili kada se utvrdi da institucije nisu provele svoje obaveze u oblasti ljudskih prava i sloboda bez diskriminacije na osnovu spola koje su utvrđene Ustavom i Zakonom.
U ovom, kao i svim drugim slučajevima, Gender Centar Vlade FBiH će, obećavaju, ukoliko se navodi pokažu tačnim, pokrenuti inicijativu prema nadležnim kantonalnim institucijama da se osigura jednak pristup zdravstvenim uslugama za žene koje su ovisnice.
“U tom smislu smo sigurni da ćemo ostvariti uspješnu saradnju budući da je Kanton Sarajevo jedan od kantona koji redovno donosi i provodi kantonalni Gender akcioni plan kao i druge obaveze iz Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH”, optimistični su iz Gender Centar Vlade FBiH.
Ministarstvo obećava rješenje
Obratili smo se i resornom ministarstvu, koje podsjeća da je Kanton Sarajevo, u skladu sa Zakonom o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom osnovao Javnu ustanovu Terapijska zajednica – Kampus KS. Kantonalni zakon u članu 98. propisuje nadležnosti Kampusa, između ostalog, propisao i da će se u organizacionim jedinicama 1. i 3. navedenog člana formirati žensko i muško odjeljenje.
Nadalje, smještaj korisnika u ustanove socijalne zaštite regulisan je Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih “žrtava rata i zaštite porodice sa djecom FBiH i Kantonalnim zakonom. Također, shodno članu 57. Kantonalnog zakona propisano je da izuzetno u Kampus, korisnici se mogu smjestiti i prije donošenja rješenja IU “Kantonalni centar za socijalni rad”.
Podsjećaju da je Kampus u julu 2017. godine primio na smještaj prve žene ovisnice o psihoaktivnim supstancama. Također, stav Kampusa je da se u praksi pokazalo bezuspješnim zbrinjavanje i pružanje usluga u okviru iste stambene jedinice muških i ženskih korisnika. Nadalje su istakli da se to prvenstveno odnosilo na nedostatak odgovarajućih tehničkih uslova, odnosno stambenog prostora koji ne odvaja fizički muške i ženske korisnike Kampusa što je onemogućavalo adekvatno provodenje terapijskog rada sa ženama ovisnicama o psihoaktivnim supstancama i što je u konačnici za posljedicu imalo otpuštanje korisnica u vrlo kratkom periodu.
Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice KS je, također kao i Gender centar Vlade FBiH, obećalo da će se aktivnije uključiti u aktivnosti na prevazilaženju ovog problema po dostavljanju konkretnog prijedloga Kampusa za njegovo rješavanje, a sve u cilju osiguravanja adekvatnih usluga korisnicima socijalne zaštite u Kantonu Sarajevo.
Ostaje nada se da će ovo obećanje uskoro rezultirati konkretnim koracima, jer je od ključne važnosti da žene ovisnice dobiju jednaku priliku za oporavak, bez diskriminacije i zanemarivanja njihovih osnovnih prava.
(n1)
