Predsjednik entiteta Republika Srpska Milorad Dodik već godinama, a s približavanjem presude intenzivno sebe pokušava izjednačiti s entitetom pa potencijalno osuđujuću presudu pokušava predstaviti kao kraj države Bosne i Hercegovine, kao pad ustava i sistema. A sve je zasnovao na obmani.
Suština Dodikove odbrane svodi se na pokušaj argumentiranja da je kao predsjednik entiteta morao potpisati ukaz o stupanju na snagu zakona, inače bi bio odgovoran pred pravosuđem RS-a. Sjajna argumentacija, ali kad bi entitet bio država, a nije.
Podsjetimo, Dodik je inicirao i insistirao da se donese zakon u Narodnoj skupštini RS-a koji se odnosi na neizvršavanje odluka visokog predstavnika, odnosno zakon koji je usvojen, a koji je Dodik potpisao definirao je da se odluke visokog predstavnika neće objavljivati u Službenom listu RS-a niti se provoditi.
I Dodikova argumentacija bi imala smisla da entitet RS nije obavezan poštovati odluke visokog predstavnika i kao teritorijalno-administrativna jedinica provoditi ih. Odnosno, entitet nije niti može biti iznad države, a Dodik je to svojim potezom pokušao napraviti i sada domaću javnost uvjerava u ispravnost onoga što je u startu postavljeno kao pogrešno.
Stoga Dodik svoju poziciju poistovjećuje sa entitetom, iako se sudi Dodiku kao politički odgovornoj osobi, a ne entitetu. I nikakva presuda ne može ugroziti državu i njene institucije. Narativ o ugroženosti je samo plod političke mašte i panike nervoznog Dodika i njegovih saradnika.
Dodik je itekako svjestan i bio je sudionik političkih procesa prije više od 25 godina, kada se i sam borio za primjenjivanje odluka visokog predstavnika. Kada je podržavao smjenu tadašnjeg prvog čovjeka OHR-a Carlosa Westendorpa koji je smijenio predsjednika entiteta Nikolu Poplašena.
Također, priča o prijenosu nadležnosti sa entiteta na državu je još jedna u nizu obmana. Jer svaki tzv. prijenos nadležnosti je verifikovan u Parlamentu BiH. Tako je Dodikova priča o nametnutim institucijama Suda i Tužilaštva BiH neodrživa, jer uprkos činjenici da je njihovo osnivanje inicirao visoki predstavnik, Parlamentarna skupština BiH je usvojila zakone i potvrdila njihovo osnivanje.
U konačnici entitet RS, koji se poziva na tzv. izvorni Dejton nije potpisnik Dejtonskog sporazuma. Delegacija RS-a nije ni pregovarala, već je Dejtonski sporazum potpisala R BiH sa Srbijom i Hrvatskom te entitet RS nema nikakvu državnost niti suverenitet.
U konačnici presuda Dodiku nije presuda entitetu, a kamoli državi BiH. To je presuda političkom pojedincu koji je odgovoran zbog svojih postupaka i nema nikakvu osnovu da se krije iza naroda. Narod, koji jeste izabrao Dodika, nije ga birao da radi mimo zakona, a to je Dodik upravo uradio. Obmanuo je javnost da radi po zakonu, ali im nije rekao da zakon entiteta ne može biti podrivanje države.
Ovoga trebaju biti svjesni prije svega Dodikovi saradnici, koje predsjednik entiteta pokušava povući sa sobom. Jer nakon presude, ma kakva ona bila ništa se neće promijeniti u kontekstu institucija koje rade svoj posao. Ako Dodik bude oslobođen, gledat ćemo reakcije, i procesi će se nastaviti odvijati po ustaljenom redu. Tada će i Dodik vjerovatno ispoštovati i prihvatiti institucije.
Ako presuda bude pak osuđujuća, Dodik će se žaliti, prijetiti do drugostepene presude, ali ni u tom slučaju Dodik nema legitimitet niti pravno uporište da bilo šta uradi, izuzev straha kojim će se poigravati i zastrašivati domaće stanovništvo.
Klix.ba
