Srpsko prosvjetno kulturno društvo “Prosvjeta” Zenica objavilo je na isteku prošle godine rezultate konkursu za najbolju sevdalinku ili pjesmu koja podsjeća na sevdalinku, na koji je pristiglo 115 pjesama koje su ispunjavale sve konkursne uslove.
“Dodao bih da je Vuka bila članica zeničke “Prosvjete” pred Prvi svjetski rat. Poslije toga je, sticajem okolnosti, počela pjevati i evo na kraju napravila tu svoju životnu priču koja je ovdje zaboravljena. Ali, evo mi smo je na neki način oživjeli, a meni je čast i zadovoljstvo što smo Miro Janjušić i ja pokretači cijele te priče, a ja sam je, evo, nastavio. Na konkurs smo dobili 115 radova iz tri države. Bitna informacija je da smo proširili i žiri, pa je ove godine bio međunarodi, jer imamo u njmeu profesoricu crnogorskog jezika i književnosti mr. Tamaru Simović, tako da mislim kako iz godine u godinu rastemo. Kako smo podržani u tome znamo mi najbolje, ali sreća je pa su ovi mladi članovi žirija veliki optimisti pa se nadam da će to neko u dogledno vrijeme i prepoznati”, kaže Boško Jefić, predsjednik SPKD “Prosvjeta” Zenica.
Ove godine na Žiri u sastavu: Safija Vehabović-Parganlija, pjesnikinja, profesorica bhs jezika i književnosti i nastavnica harmonike, Mašo Mehmedović, magistar komparativne književnosti, Azemina Krehić, pjesnikinja, Tamara Simović, magistrica crnogorskog jezika i književnosti o Ines Jakupanec, profesorica bhs jezika i književnosti, imao je težak zadatak odabrati najbolje pjesme, a nijanse su odlučivale.
Prvo mjesto pripalo je Amili Švraka iz Mješovite srednje škole Travnik za pjesmu „Zaklela se lijepa Zejna“, drugo mjesto osvojio je Haris Telalović iz Ekonomska škola Zenica za pjesmu „Crni pastuh“, a treće Sara Šahinović iz Srednje škole primijenjenih umjetnosti Sarajevo za pjesmu „Žedna pjesma“,
U obrazloćenju žirija, pjesma ,,Zaklela se lijepa Zejna” zavređuje pažnju čitalačke publike zbog opisa ljepote žene, postignutog uglavnom epitetima. Kompoziciono jedinstvo ostvareno kroz pet katrena i djelimično sprovedene rime koji čine ovu pjesmu melodičnom i primamljivom za čitanje. Internacionalni motiv čežnje za dragim protkan je od početka do kraja pjesme, dok upotreba arhaizama doprinosi čarobnom tonu kakav samo sevdalinka ima.
Pjesma “Crni pastuh” napisana je zrelim jezikom, zapravo, njen jezik je izrazito britak a stil sveden. Sa malo riječi – rečeno je mnogo! Ova pjesma ima i karakteristične elemente epskog pjesništva, s naglašenim motivima borbe, slave, časti i potencijalnog poraza. Izrazit je emocionalni naboj koji se proteže od neizvjesnosti i straha, moći i autoriteta, pa sve do ponosa i gordosti. Posljednji stih u pjesmi je onaj koji “udara” temelj za drugačiju interpretaciju pjesme, pa bi se „Crni pastuh“ mogao percipirati i kao ljubavna pjesma. Aga se obraća travničkoj kaduni, uznevjeren zbog moguće izdaje.
„Žedna pjesma“ prikazuje suočavanje pjesnika sa beznadnošću i utapanjem u običnosti. Svi koji odluče da je poezija njihov poziv moraju prihvatit samoću i tugu kao česte pojavnosti, koje, iako teške, veoma su bitne u njihovom stvaralaštvu, jer najbolje pjesme proizašle su iz osjećaja duboke tuge i neprilagođenosti. Pjesnik je žedan vode kao simbola čistih i trezvenih misli, no on se u svijetu koji nije po njegovim mjerilima odlučuje za vino, koje u ovoj pjesmi simbolizuje opijenost samoćom i bolom.
U nastavku je spisak radova koji že biti objavljeni u Zborniku.
Učesnici čiji su radovi bili u užem krugu za nagradu i koji će biti objavljeni u Zborniku najboljih sevdalinki ili pjesama koje podsjećaju na sevdalinku za 2024. godinu su Ajla Guja („Akšam“, Srednja elektrotehnička škola “Salih Salko Ćurić” Mostar), Amila Švraka („Zaljubljeni zelen Vlašić“, Mješovita srednja škola Travnik), Uroš Mikulić („Leto u mom rodnom kraju“, Gimnazija „Laza Kostić“, Novi Sad, Srbija), Lamija Mujkić („Proljeće opet miriše na nas“, OŠ „Vitez“, Kruščica, Vitez), Lejla Bećirović („Jednoj Gordani“, Gimnazija „Vaso Pelagić“ Brčko), David Matejić („Smilj, Smiljana“, OŠ „Mića Stojković“, Umčari), Lejla Kožo („Vez šamije bijele“, Srednja Medicinska škola Zenica), Tarik Škaljo („Pitaj Drinu“, Tehnička škola Zenica) i Sara Lagumdžić („Ljubavni jadi djeve mlade“, OŠ “Hanas Kikić” Solun, Olovo).
Ostali učesnici čije su pjesme ušle u Zbornik najboljih pjesama su Selma Karić („Delija“, Mješovita srednja škola Busovača), Adna Škrgić („Na pendžeru ruža“, OŠ „Skokovi“, Cazin), Iman Gološ („Bol za dragom“, OŠ „Blagaj“, Blagaj), Zara Škaljo („Neću kletvu da izustim“, OŠ „Musa Ćazim Ćatic“, Zenica), Džejlana Ključić („Bosno moja“, OŠ „Podorašje“, Srebrenik), Laila Kević („Posljednji stih“, Gimnazija Mostar), Amna Hodžić („Djevojačka tuga“, OŠ „Miladije“ Tuzla), Esma Bezdrob: „Hej, mjeseče“, „Treća osnovna škola“ Ilidža, Sarajevo), Rijad Paljevac („Beginice moja“, OŠ „Hrasno“, Sarajevo), Adila Obhođaš („Jednoj Esmi“, OŠ „Mak Dizdar” Sarajevo, Merjem Ćerimagić („Srce moje žarom žari“, OŠ „Mak Dizdar” Sarajevo), Amila Malagić („Zenički šapat aška”, Prva gimnazija Zenica), Imran Efendić: „Nezaboravni behar”, Richmond Park International Primary School Bihać), Ana Mitrić („Sevdalinka”, OŠ „Ahmet Hromadžić” Bosanski Petrovac), Ajša Osmanović („Sarajevo, ljubavi moja”, OŠ „Zahid Baručija“ Vogošća, Sarajevo), Alen Mehanović: „Tuga pod snježnim nebom”, OŠ „Zahid Baručija“ Vogošća, Sarajevo), Amna Osmanović („ Đulbešećerke”, OŠ „Zahid Baručija“ Vogošća, Sarajevo), Emir Kladanjčić („Djevojka iz Vogošće”, OŠ „Zahid Baručija“ Vogošća, Sarajevo), Selma Bešlija („Pod lipom starom”, OŠ „Zahid Baručija“ Vogošća, Sarajevo), Zehra Neimarlija („Nije svaka pjesma ista”, OŠ „Zahid Baručija“ Vogošća, Sarajevo), Anđela Tkaček („Povjetarac ljetni“, KŠC „Sv. Pavao“ Zenica), Lejla Brkić („Đula”, Mješovita srednja Elektrotehnička škola Tuzla), Anan Kosović: „Tišina srca“ i „Zov duše“, OŠ „Malta“, Sarajevo), Ajlin Hamzić: „Tvoje ime, ljubav to je“ i „Kad pahulje plešu nad Sarajevom“, OŠ ”Avdo Smailović”, Sarajevo), Adna Peljto („Zvijezda nad Bosnom“, OŠ „Mak Dizdar” Sarajevo), Adna Bašić („Pod beharom bijelim”, OŠ “Novi Šeher”, Novi Šeher, Maglaj), Džana Sefo („U cvjetnoj bašti”, Gimnazija Mostar), Ela Osmanović („Dvije djevojke pjevaju sevdalinke”, OŠ “Miladije” Tuzla) i Ubejd Delić (“Hanka i majstor”, (Kozarac), Karađoz-begova medresa, Mostar).
Ko je bila Vuka Šeherović (Šekerović)?
Vuka Šeherović je bila pjevačica bosanske sevdalinke. Prva i najbolja početkom 900-tih. Bilo je to doba društvenih previranja, a ona radila najbolje ono što voli i što umije. Postala prva predratna zvijezda. Od Vuke su učile dolazeće generacije, kako se to donosi istinski, čist sevdah.
Ona je s ljubavlju prema tradicionalnoj, kulturnoj baštini njegovala taj zvuk do kraja svog života. Vuka je rođena kao Nedeljka Šekerović u Zenici, tačnije u selu Kovačići 1903. godine. Poticala je iz siromašne, ali i čestite obitelji. Sa svojim drugaricama išla po mahalama, slušala hanume koje pjevaju sjetnu, ljubavnu pjesmu dok bi vezle i zavoljela je.
Pamtila melodije i tekstove, a uz sve bila obdarena. Dok je pohađala građansku školu, bila član KUD-a „Prosveta“ učila je svirati bugariju, tamburicu i kontrabas. U to vrijeme za djevojke je bilo sramota pjevati. Tako i Vuki roditelji to nisu dozvoljavali. No, uprkos tome ona se prijavljuje na takmičenje „Mladih talenata“ u Brčkom. Pobjeđuje i dobiva priliku za snimanje ploče. Baš tada neko je upitao odakle je ova kršna djevojka? A ona je kazala „iz šeher Zenice“. Upravo tada je promijenila svoje prezime u Šeherović. Pročulo se o njenom prelijepom pjevanju pa je zapjevala u sarajevskoj kafani „Abadžija“. Taj specifičan sevdah donosila je maestralno. Potom je zapjevala u pljevaljskom hotelu „Jadran“. Za nju privatno ostalo je bolno sjećanje, zavoljela je gazdu Dragog Stojanovića, zaljubili se jedno u drugo. No, ona odlazi za Beograd 1932. godine gdje je dobila ponudu da pjeva u poznatoj kafani „Triglav“ na Zelenom vencu. Tada je prvi put zapjevala bez mikrofona „Stojanke, bela Vranjanke“ i napravila „hršum“. Tada dobiva ponudu na Radio Beogradu, pa su se njeni nastupi prenosili direktno u radio programima.
Vuka je gostovala diljem Evrope. Svojom interpretacijom oduševljavala ljude a snimala za izdavačke kuće „Odeon“, „Edison Bell Penkala“, „Polydoor“… Snimala je i za Jugoton i PGPRTB nešto kasnije. Voljeli je i obični ljudi, ali i oni iz intelektualnog svijeta poput Branislava Nušića koji joj je dao nadimak „ministarka sevdaha“. Nastupala je 20 godina u Beogradu, a onda sa suprugom dok je bio živ stanovala u Petrovcu na Mlavi. Prodala imanje i odselila se u Požarevac. Na prevaru joj rođaci sve prisvojili. Vuki ostavili ležaj u maloj prostoriji, gdje je u siromaštvu i teško pokretna, zaboravljena.
Svoju Zenicu posjetila 1976. godine, vratila se kući i preminula. Značajna ličnost kao Vuka nikada ne smiju biti zaboravljena u nekim normalnim sredinama. Jer ona je promovisala isključivo bosansku sevdalinku. Fragmenti njene karijere nisu bili podijeljeni. Ostala je vjerna Bosni i sevdahu do zadnjeg daha. Iza nje ostalo svega pet snimaka, da bi 1979. godine Beograd disk odštampao njenu ploču „Ja zagrizoh zeleniku jabuku“ i „Nekad sjale zvijezde“.
(S.Gluhić)
