Globalna ekonomska kriza pogađa sve pore i najrazvijenijih društava, a u znatnoj mjeri se osjeti u Bosni i Hercegovini. Međutim, prema mišljenju struke, ona kao takva može predstavljati i razvojnu šansu u kontekstu ekonomije i poslovnog ambijenta.
Privredna klima koja vlada u Bosni i Hercegovini daleko je od idealne, a posebno je narušena u vremenu globalne ekonomske krize. Međutim, da svaka kriza može predstavljati i razvojnu šansu u biznis kontekstu, mišljenja je ekonomski analitičar Admir Čavalić.
On ističe da se nalazimo u vremenu koje je sa sobom donijelo niz nepovoljnih ekonomskih okolnosti, usporavajući privredne aktivnosti.
Međutim, to može biti odlična šansa za spuštanje nameta na svim nivoima vlasti. Izmjenu državnog Zakona o PDV-u na način povećanja praga ulaska u takav porezni sistem Čavalić ocjenjuje dobrim iskorakom.
“Sada je potrebno eliminisati suvišne namete koji kompliciraju naše poslovanje. Ne bih se toliko oslanjao na sistem subvencija, jer obično se one pokažu kao koruptivne u bh. okruženju, bez obzira da li je riječ o dodjeli grantova biznisima, onima pri kupovini stanova ili električnih automobila. Kad god se dešavaju vidimo da postoje problemi u realizaciji. Dakle, trebali bismo odustajati od subvencije, a stavljati naglasak na mjere koje koštaju budžet, ali su univerzalne”, ističe Čavalić u razgovoru za Klix.ba.
Iako bi takve mjere u samim počecima koštale budžet, dugoročno bi država osjetila benefite, prije svega od indirektnih poreza koji se vežu za potrošnju.
“Tu je i logika spuštanja fiskalnog opterećenja rada. Istina, manje novca će biti za budžetske fondove, ali s druge strane radnik prema tome ima veću platu i više troši novca. Samim tim državi daje više indirektnih poreza, prije svega PDV-a, a na kraju i akciza te ostalih indirektnih poreza”, nastavlja Čavalić.
Proces registracije preduzeća u Bosni i Hercegovini i dalje je dugotrajan i komplikovan, a u slučaju odluke na njegovo zatvaranje utrošit će se znatno više vremena, novca i uložene dokumentacije.
Inače, registracija biznisa u našoj zemlji trenutno je podijeljena na tri stepena, odnosno obrt i dopunsku djelatnost, društvo s ograničenom odgovornosti (d.o.o.) koje je ujedno i najzastupljenije te u konačnici dioničko društvo (d.d.).
U javnosti današnjice se sve više spominju obrti koji predstavljaju idealnu uvertiru u otvaranje zvanične firme, odnosno najpreciznije rečeno društva s ograničenom odgovornosti.
“Obrt treba posmatrati kao privremenu mjeru, izuzev tradicionalnih djelatnosti, a koja pokazuje poduzetniku da li ima smisla dalje širiti biznis ili ne. Svakako poduzetnike treba ohrabrivati upravo u tome da prvo krenu kroz obrt, a onda nastave dalje širenje. On kao takav nosi manje troškova i rizika te ga je lakše zatvoriti u odnosu na d.o.o. Mana je da se odgovara vlastitom imovinom te njegova kratkoročnost, a u kontekstu pravnog subjektiviteta d.o.o. ima veću šansu da nadživi čak i svog osnivača biološki i u svakom drugom smislu”, pojašnjava Čavalić.
Također, u našoj zemlji zastupljena je i dopunska djelatnost koja, naprimjer zaposleniku u firmi sa ugovorom na neodređeno vrijeme, pruža priliku za dodatnu zaradu izvan zvaničnog radnog vremena. Slična je obrtu, a pokreće se podnošenjem zahtjeva za registraciju u nadležnoj službi općine, odnosno grada. (Klix.ba)
