Danas je Svjetski dan učitelja, dan kada treba da skrenemo pažnju javnosti na važnost ove profesije za izgradnju svakog društva, kada treba izvući učitelje iz poluanonimnosti i dati im društvenu važnost koju zaslužuju, kako to nalaže UNESCO koji je ovaj dan proglasio prije skoro tri decenije.
U vremenu pada univerzalnih vrijednosti, tehnološke revolucije i opće nesigurnosti sve češće čujemo negativne konotacije vezane za obrazovni proces u školama. Mi smo za ovu priliku igrom slučaja pronašli razred i učiteljicu koji se neizmjerno vole i poštuju i imaju odlične rezultate.
Riječ je o odjeljenju V-3 O.Š. “Meša Selimović” u Zenici.
Na pitanje “Šta ti je najbolje kod tvoje učiteljice?” učenik Džemaludin Huseinspahić odgovara: “Meni je najbolje to što me uči i što me zabavlja i što sam sve od nje naučio i moja mama je sretna što mi je baš ona učiteljica“.
Primjećujemo pred njim i pred njegovom drugaricom iz klupe otvorene sveske iz matematike sa skoro tehnički ispisanim brojkama. Kažu učiteljica Adisa ih uči da trebaju imati lijep rukopis i da sve što treba za školu da na vrijeme nauče.
Prema riječima Anide Nezić, učenice V-3 nema bolje učiteljice od Adise. “Najdraži mi je predmet bosanski jezik, ja sam se popravila dosta s učenjem i iz drugih predmeta, a učiteljica nije stroga”, priča nam Anida.
Njihova učiteljica nam otkriva da je sa svojih pet godina života znala da će postati učiteljica. Rat ju je malo omeo u toj namjeri ali je uspjela, kaže snagom svoje volje.
“To učim i svoju djecu, najviše to da volja čini čuda. Da svoje ciljeve ostvaruju da već sada počnu razmišljati o tome šta žele biti u životu, šta žele da ostvare”, kaže Demirović i na pitanje kako ih to uči kroz igru odgovara: “Pa ispričam im anegdotu npr. iz svog života, tako ih zabavim, ali im i objasnim šta je dobro, a šta loše”.
Uči ih kaže i da ocjena jedinica nije kraj svijeta, ali gle čuda ovaj V-3 razred ima prosjek uvijek iznad četiri, bude i 4,70, dakle sve su to vrlodobri i odlični učenici i učenice. Kažu drago im je što i učiteljica ima svoj praznik i što se taj dan ne ide u školu. Učiteljica kaže da se lijepo osjećaju ona i kolege i kolegice što imaju 5. oktobar, ali se to svodi samo na dan odmora od nastave.
“Ne treba nama taj dan odmora, nama treba nešto da se promijeni nabolje u obrazovnom procesu, trebaju nam kvalitetniji nastavni planovi i programi. Treba riješiti način prijema prosvjetnih radnika u školama, evo sada se već pojavljuje i manjak prosvjetara jer svršeni srednjoškolci sve manje žele studirati nastavničke fakultete”.
U prosvjeti je počela raditi prije 20 godina i primjeti razlike u odnosu na sada, koje su posljedice posebno korištenja tehnologije, ali da su djeca uvijek ista. Traže samo ljubav i poštovanje i to odraslima i uzvraćaju.
“Roditelji danas, možda, imaju i prevelika prava, očekuju velika prava u nastavnom procesu, da tako kažem. Ja nisam za to, znate. Tražim od roditelja da nas puste da radimo svoj posao onako kako najbolje znamo. U svim drugim sferama života i djelatnostima ljudi rade kako misle da trebaju i kako valjda nabolje znaju, samo u prosvjetu se svi nešto petljaju”, riječi su učiteljice.
Za učitelje se često kaže da su tihi heroji koji oblikuju budućnost generacija i da nisu samo prenositelji znanja, već i mentori, inspiratori i podrška svojim učenicima. Nama se upravo tako činilo boraveći 30-ak minuta u razredu učiteljice Adise koji smo napustili uvjereni da će ovi mališani sutra na najbolji mogući način graditi bh. društvo. (A. Huskić)
