Unija osoba i organizacija osoba sa invaliditetom FBiH početkom sedmice su organizirali proteste na platou ispred Vlade Federacije Bosne i Hercegovine. Prezentujući svoje zahtjeve, ukazali su na težak i sve češće diskriminirajući položaj prema ovoj populaciji u društvu, koje često nije pošteđena ni naša sagovornica.
Zeničanka Samira Đidić od rođenja je suočena sa teškim oboljenjem tumora na kičmi, zbog čega je nakon operativnog zahvata ostala vezana za invalidska kolica tokom svog cijelog života. Ali to ovu vedru, svestranu i društveno-angažovanu djevojku nije sputalo da bude primjer i inspiracija svojom vedrinom i aktivnošću svim ljudima u njenom okruženju.
„Uvijek se sa radošću sjećam svog djetinjstva. Smatram da, kada osoba postane invalid od rođenja, mislim da se vremenom nauči nositi s tim, i prihvata to po difoltu. Bilo mi je normalno da su kolica dio mene. Naš stav doprinosi tome kako će nas drugi posmatrati i prihvatiti“, kaže ova vedra i svestrana Zeničanka.
Uvijek je kaže bila prihvaćena u društvu, i nije osjećala da je drugačija niti je doživjela neki vid diskriminacije. Ali tu su drugi problemi sa kojima se osobe sa invaliditetom suočavaju u našoj državi, prije svega sa arhitektonskim barijerama.
„Što je osoba aktivnija, sve više primjećuje te nedostatke. Moj posao zahtjeva da pristupim raznim ustanova, pa sam više upoznata gdje pristup najviše fali“, kaže Samira, naglasivši da je Zenica jedan od opremljenijih gradova za osobe sa invaliditetom, čemu su, kako kaže, najviše doprinijeli pritisci koje su udruženja vršila.
Pohvalno je to da je Zenica jedan od uređenijih gradova kada je u pitanju arhitektonski segment, ali nesavjesni građani i nedostatak empatije među ljudima najveći su problem. Bez obzira na to, Samira je nepopravljivi optimista, kazavši da je arhitektonsku barijeru najlakše riješiti, problemi su u barijerama u glavi. „Smatram da svako od nas ima svoje mjesto u društvu, ali je bit kako ćemo ga iskoristiti, hoćemo li se sažalijevati ili iskoristiti najbolje od života. Ja sam odabrala ovu drugu opciju“, kaže Samira, koja se nada da će biti inspiracija svim osobama koje se suočavaju sa sličnim problemima.
Uprkos velikom optimizmu i borbi osoba sa invaliditetom za život, ova populacija je također suočena i zapostavljena i s aspekta zakonskih okvira i neuređenosti u sistemu, što ih je i nagnalo da svoja prava traže na nedavno održanim protestima ispred Vlade FBiH u Sarajevu. „Zahtjevi su jasni, tražimo osnivanje Ureda pravobranioca za osobe i djecu sa invaliditetom, isplatu jednokratne pomoći kao i izmjenu zakona koji su loši, kao što je Zakon o organizacijama i reprezentativnim organizacijama osoba sa invaliditetom, Zakon roditelj njegovatelj koji ima ogromne probleme u primjeni i koji je neusaglašen sa nekim drugim zakonima”, kazao je Adnan Dervišević, predsjednik Unije osoba i organizacija osoba sa invaliditetom FBiH. Ističe da su predstavnici osoba sa invaliditetom do sada malo postigli. Ipak, budi nadu i blagi optimizam, kaže, sastanak sa resornim ministrom Adnanom Delićem i premijerom Vlade FBIH Nerminom Nikšićem nakon protesta, gdje su im obećani partnerski odnosi. (M.H.)
