Iz štampe je nedavno izašla knjiga „Izuzetnost svakodnevnih- ženski likovi u prozi Čehova i Andrića“ čija je autorka Merima Handanović doktorica književnosti i rukovoditeljka službe odnosa sa javnošću BNP Zenica.. Radi se o njenoj doktorskoj disertaciji koju je radila pod mentorstvom akademika Dževada Karahasana.
Doktorska disertacija Merime Handanović plod je dvogodišnjeg komparativnog istraživačkog rada na djelu dva svjetska književna klasika, Antona Pavloviča Čehova i nobelovca Ive Andrića. Čehov je stvarao na razmeđi realizma i modernizma i to je, bez sumnje, moralo imati uticaja na Andrića. Smatra Merima Handanović. Govoreći jezikom likovne umjetnosti, objašnjava, Andrić svoje književne ženske likove gradi metodom klasičnog slikarstva a Čehov pointilistički,tačku po tačku. U čemu se ta razlika očituje kod Andrića.
„ Kod Andrića je karakter sudbina. Onako kako je rođen ženski lik, to ga oblikuje tako da njegov karakter određuje njegovu sudbinu. Ako je rođena kao lijepa i sirota, automatski je predodređena za neku tragičnu sudbinu“.
Čehov svojim ženskim likovima pristupa na drugačiji način.
„Kod njega i ženski i muški likovi jedno govore drugo rade, treće razmišljaju. Četvrto je kako se ponašaju a peto je način kako djeluju prema ljudima“
I Čehov i Andrić su dva osebujna stvaraoca koji su ženske likove u svojoj prozi oslikali na unikatan način. Šta je ono što im je zajedničko u tom pristupu.
„To je sasvim blizu mom stanovištu gdje bi i jedan i drugi i danas kazali da je žena čovjek. Da je i žena biće koje je ravnopravno i ima svoja prava ali je ipak drugačije jer u samoj prirodi je drugačije. Jedan i drugi pružaju priliku da žena bude žena što je jako zanimljivo i izazovno za književnog teoretičara, da propituje, saznaje, ispituje i svako novo čitanje daje neku novu perspektivu“.
Mentor Merimi Handanović na ovom radu bio je velikan be-ha književnosti Dževad Karahasan. Na njenu ogromnu žalost, nije doživio odbranu njenog doktorata.
„Doživjela sam da je ipak pročitao rad, odobrio i potpisao. Bio je jako sretan tom knjigom i na kraju sam jedina osobba, pored njegove supruge, ima njegovo pero koje sam dobila kao poklon za svoj doktorski rad, toliko je bio zadovoljan onim što je napisano“
Stručna javnost pozitivno reaguje na ovo djelo uz ocjenu da je knjiga drugačija te da se autorka hrabro suočila sa izazovnom problematikom otvorivši neka nova pitanja koja će biti izazovna njenim kolegama po zvanju.
(D.Travar)
