ODAZIVAMO TI SE GOSPODARU, ODAZIVAMO
Čaršijska džamija, 16.6.2024.
Neka je hvala Allahu koji je očistio svoju kuću od zla kumira, koji ju je zaogrnuo svetošću i hurmetom i odredio da se oko nje telbija uči do Sudnjega dana. Svjedočim da nema Boga sem Allaha i svjedočim da je Muhammed, a.s., njegov Poslanik i Odabranik. Neka je Allahova milost na njega, njegove uzorite ashabe, plemenite bosanske šehide i na sve one koje je Allah učvrstio na istini.
Poštovana braćo i cijenjene sestre.
Dragi Allah je iz svoje milosti dao ljudima razne organe i čula sa kojima saznajemo svijet i primamo podražaje iz njega. Kažu stručnjaci da je najvažnije i najsloženije čulo, čulo sluha preko kojeg ljudi osluškuju zvukove iz svoje okoline i iz tih mnogih zvukova čovjek razaznaje buku i govor koji se njemu obraća. Još otkad je insan došao na zemlju neko mu se obraća i na nešto ga poziva. Na neke pozive se odzivamo na neke se ne odzivamo. Odmah nas je po dolasku na ovaj svijet pozivala toplim glasom majka koja nas je rodila. Kasnije nas je u životu zvao naš otac, pa nas je bodrio i ohrabrivao da kročimo kroz život sigurni i spokojni. Zvali su nas kasnije naši rođaci sa kojima smo odrastali i drugovali. Kako je život išao dalje dobijali smo pozive od naših prijatelja na igru, na druženje, na muhabet. Međutim, svi mi vrlo rano počnemo dobivati pozive i od naših neprijatelja, onih koji nam ne žele dobro, onih koji žele da sa nama manipulišu, da ostvare neke svoje prizemne i podle razloge. Njihov poziv ima za cilj njihovu i samo njihovu korist, a samo našu štetu. Čovjek naprosto živi u procjepu između tih poziva, onih koji nam žele dobro i onih koji nam žele štetu i zlo. Velika je mudrost razaznati koji nam poziv želi dobro, a koji zlo i nesreću. U grčkoj mitologiji poznati su pozivi i pjev Sirena koje su umilnim glasom pjevale umornim mornarima kako bi ih namamili na stijene i uzele njihove imetke i duše. Od kad je svijeta i vijeka ljudski um i ljudsku dušu razvlače razni pozivači i ribari ljudskih duša i ta borba ne prestaje. Svaki dan gledamo televiziju i slušamo razne reklame koje nam žele prodati što nam ne treba, i da nas uvjere da kupimo ono što ne želimo. Moramo priznati da nas često prevare, jer dobro znaju naše slabosti na koje plediraju, naše strahove kojim manipulišu i iskorištavaju. Razni ideolozi i demagozi opet nas razvalače na razne strane kako bismo služili njihovim političkim ciljevima. Svi nas svugdje zovu i mi često zaboravimo da svako ko nas zove ne zove nas za naše dobro, nego za svoju korist. Tako mnogi poput leptira koji bude privučen svjetlošću lampe, zaboravimo da nam ta svjetlost šteti da je to naša smrt, a ne naš život. Međutim, ima jedan poziv koji nam je poslan davno, preko našeg praoca Ibrahima, a.s., sa onog kamena Mekamu Ibrahima koji stoji nedaleko od Bejtullaha. To je poziv na hadž, to je poziv da se odazovemo svome Gospodaru. To je isti onaj poziv koji nam je upućen u ezelu kada smo upitani Nisam li ja vaš Gospodar pa su naše duše kazale, „jesi, ti si naš Gospodar i to svjedočimo“. Baš zato što se odazivamo na Allahov poziv naše hadžije izogovaraju čuvenu telbiju tokom obreda hadža. Lebbejkellahumme lebbejk, lebbejke la šerike leke lebbejk, inne-l-hamde ve-n-ni’mete leke ve-l-mulk la šerike lek. Odazivam Ti se Gospodaru, odazivam. Odazivam Ti se, Ti nemaš sudruga, odazivam ti se. Tebi pripada svaka hvala, blagodati i vlast. Ti nemaš druga.“ Kaže se u hadisu kada vjernik izgovori telbiju njemu Gospodar Moćni i Veličanstveni odgovori: „Odazvao si se i sreću si postigao, čujem ja tebe i gledam te“.
Svaki obred hadža krije mnogo simbolike, ali telbijja kao svojevrsna himna hadža odražava ukupnu filozofiju islama.
Prije svega to je naš odziv na Allahov poziv, naša reakcija na Allahovu akciju. Kada je Ibrahim, a.s., uputio poziv pitao se da li će iko čuti, da li će i do koga doprijeti ovaj poziv. Njemu je Allah naredio da objavi poziv. „I oglasi ljudima hadž, dolazit će ti pješke i na kamilama iznurenim; dolazit će ti iz mjesta dalekih“. (El-Hadž, 27) Nije tvoje da se odveć brineš za rezultat tvojih riječi, tvoje je da ispuniš emanet, da kažeš riječ, a kada će ta riječ doprijeti do mehkog uha, kada će to žito da proklija to je već u Allahovim rukama. Jer Allah nagrađuje po trudu i spremnosti da se potčiniš Allahovoj volji, a rezultati i uspjeh su u Allahovim rukama. „Lijepa riječ je k'o lijepo stablo“, veli Allah, „korijen mu je doboko u zemlji, a grane se do neba uzdižu“. I još dodaje, „a ono plod svoj daje kad Allah hoće“.
U telbiji ključne riječi jesu tebi pripada sva hvala i blagodati i vlast, ti nemaš sudruga.
Mufesir Ša'ravi kaže da se u telbiji prvo izgovara zahvala pa tek onda blagodati. Zašto? Jer se hadžije zahvaljuju na svim blagodatima koje su već prethodile. Uzvišeni mu je dao blagodati koje su omogućile da započne svoje putovanje. Pa vjernik zahvaljuje na blagodatima koje su darovane pa tek onda očekuje blagodati i nimete koje će doći. Danas su ljudi nesretni, ne zbog toga što imaju manje nego prije, baš suprotno nikada nismo više imali, nego zato što nisu zahvalni na onim što već imaju. A kada čovjek nije zahvalan on uvijek želi više, halapljivo k'o cuko guta sve što se baci pred njega. Dakle, prvo budimo svjesni blagodati i kažimo hvala, a tek onda tražimo više nimeta. A ne obrnuto, da tražimo više, a nismo svjesni i samim tim nezahvalni ni na onome što nam je dao. Džaba ti je u šuplje bure sipati vodu, koliko god da naspeš sve iscuri. Tako je beskorisno i nezahvalnu insanu davati i dodavati. Kaže se u predajama da će u Džehennemu biti najviše osoba zbog nezahvalnosti. Naime, ima takvih osoba, koliko god da im učiniš i jednom im ne valjaš kao da im nikada ništa valjao nisi. E to je nezahvalnost, i to je bolest koju treba liječiti da bi insan zdravo živio.
A onda biti potpuno svjestan da je sva vlast i sva moć u rukama Jednoga, Allaha dž.š. Ukoliko je čovjek svjestan da sva vlast pripada Uzvišenom Allahu i da će tako i ostati, onda se ničega drugog na ovom svijetu ne treba bojati. U jednoj hadisi kudsijji Allah dž.š. je rekao: „Sine Ademov, ne boj se vladara sve dok je Moja vlast neprolazna. Ne boj se nestanka nafake dok su Moje riznice pune i nepresušne. Sve stvari Sam radi tebe stvorio, a tebe sam radi Sebe stvorio. Budi na putu Moje pokornosti, pa će ti se sve ostalo pokoravati. Ti prema Meni imaš dužnosti koje sam Ti propisao, a Ja se obavezujem da ti obezbjedim nafaku. Ukoliko odstupuš od Mojih farzova i dužnosti, Ja neću odstupiti od davanja nafake. Ukoliko budeš zadovoljan onim što sam ti odredio, tvoje srce ću učiniti spokojnim. Ukoliko pak ne budeš zadovoljan oni što sam ti odredio, tako Mi Moje moći i uzvišenosti, ja ću dati dunjaluku vlast nad tobom. Trčat ćeš za njim kao što zvjer trči za čovjekom. Od mojih blagodati ćeš steći samo onoliko koliko sam Ti dosudio a kod Mene ćeš biti prezren“.
Tu svekoliku nesreću pohlepu i glad za više, za skuplje za bolje, sve to mi odričemo telbijom i jasno kažemo Tebi se Gospodaru odazivamo, a ne prokletom šejtanu i ne njegovoj bratiji koja nas u propast i bezdan Džehennema zove.
Poštovana braćo;
Hvala Allahu dočekali smo završetak generacijskog i historijskog projekta izgradnje Islamskog centra Sultan Ahmed u Zenici. Mi smo vas pozivali da pomažete ovaj projekat i mnogi su se odazvali. Svi oni koji jesu neka znaju da će Allah i svaki trun dobra koji ste uradili prikazati onda kada nam bude najpotrebnije. Bili su i oni koji su pozivali na razne harame i nedjela i opet neki su se odazivali. Znajte i vi da će i svaki trun zla koji ste uradili biti prikazan i pokazan. Sada vas pozivamo da koristimo ovu Allahovu blagodat, da padnete Allahu na sedždu kao pravi vjernici svjesni da se čovjek uzdiže samo onda kada je spreman da sebe ponizi.
Na današnji dan ne smijemo zaboraviti ni one koji pate zbog bijede i gladi i zbog najteže nesreće rata, jer je izazvana ljudskom pohlepom. Osobiti onih ratova koji vode silni nad nemoćnima kao što je onaj u Gazi. U Gazi i nema rata, tamo je pokolj, tamo je genocid kao najgori od svih zločina.
Molimo Allaha da podari uputu onima neupućenim, da dadne zdravlje onima koji su bolesni, da dadne imetak zahvalnome, da osvijesti zalutale i opterećene, da ohrabri neodlučne i posustale, i da nam dadne mudrosti da stvari i pojave u životu vidimo onakvim kakve jesu, a ne onakvim kakvim nam ih naša neukost i naši dušmani prikazuju. Čvrsto vjerujući da čovjek svijet ne gleda i ne prepoznaje okom, nego srcem u grudima.
S tim dovama čestitam vama i vašim porodicama Bajram šerif mubarek olsun.
hfz.prof.dr Mevludin ef. Dizdarević, muftija zenički
