Iako ne živimo u „razvijenom svijetu“ već u zemlji lošeg ekonomskog standarda mnogi ne bi mogli ni zamisliti da neko, poput našeg sugrađanina Emira Šabića živi u tako lošim uvjetima.
„Skrasio“ se davno, ali privremeno u Kučukovićima u najstrožijem centru Zenice voljom dobrih ljudi u pomoćni objekat. Tu je šupu Emir pretvorio u svoj dom od desetak kvadrata i živio i radio – na nadnicu. Sada ga već zdravlje napušta i smatra, kao i njegove komšije i prijatelji, da je konačno red da mu se pomogne. Od strane nadležnih institucija prvenstveno.
U obližnjem fast fudu vlasnik i dvoje radnika kažu da ne želi pomoć dobrih ljudi, kao sadaku, već da hoće da zaradi za svoj komad kruha.
„Ja ovdje radim i već duže vrijeme angažujemo Emira da nam pomogne u poslovima čišćenja i sličnim poslovima, pošto on neće da mu se da već hoće da zaradi marku. Vrlo je častan i pošten“, kaže nam Faris Kovač.
Ali ipak Emiru bi se moglo pomoći konkretno, recimo donacijom pećice za grijanje plinom.
„Imam malu pećicu koju spojim na bocu plina. Tako se i grijem i skuham nešto. Skupo mi je da nabavim veću pećicu, a jako bi mi dobro došla“, kazao nam je Emir Šabić kada smo došli snimiti njegov mali neuslovni dom.
Inače ovdje se uselio odmah nakon rata. Radio je za porodicu zlatara koja je imala radnju u Titovoj, dok je mogao raditi. Prije nekoliko godina ta porodica je odselila iz našeg grada. Sada nam nabraja dijagnoze i najgore što je na jedno oko potpuno izgubio vid, a na drugo djelimično. Uvjeti za život su nikakvi.
„Ja ne mogu shvatiti da na današnjem vremenu, kada se društvenim mrežama dijele slike skupih stanova i kuća da jedan čovjek može živjeti u tako teškim uslovima. To je nevjerovatno“, iskren je Faris.
On smatra da bi posao noćnog čuvara Emiru dobro došao da preživi dan, ali i adekvatan smještaj – onaj dostojan ljudskog bića. U Centru za socijalni rad kažu da znaju za ovaj slučaj, ali da Emir nije imao lične dokumente kada su ga posjetila prošle godine.
„Dolazio je čovjek iz Centra za socijalni rad. Tražio dokumenta, ali ja ne mogu izdvojiti 40 ili 50 maraka da vadim dokumente, jer kada zaradim nešto novca prvenstveno trebam kupiti hranu i plin“.
Iz Centra za socijalni rad su nam rekli da će opet posjetiti Emira. Oni apeluju na sugrađane koji su u potrebi se obrate Centru prije nego novinarima, ali i na druge koji znaju za ovakve slučajeve da barem telefonom obavijeste njihovu ustanovu. Mi vjerujemo da će se naći neko ko bi ponudio posao Emiru Šabiću shodno njegovom zdrvatsvenom stanju, ali i tu plinsku peć dok se njegovo stambeno pitanje ne riješi. (A.H.)
