Iako biblioteke statistički u zadnjih par godina ne bilježe pad stalnih korisnika, Bosna i Hercegovina se ne može pohvaliti čitalačkim navikama i možemo reći da se s knjigom druži svega 30 posto građana (ne ubrajajući učenike i studente), a oni čitaju u prosjeku deset knjiga godišnje, navode iz Društva bibliotekara Federacije BiH.
– Za razliku od susjednih zemalja poput Hrvatske i Slovenije, koje značajno ulaze u promociju čitanja, ovdje za takvo nešto ne postoji plan, nego se realizira povremeno, i na tome rade uglavnom biblioteke, iako je, po mom mišljenju, to zadaća i obrazovnih ustanova. S knjigom se ovdje druži svega 30 posto građana koji čitaju u prosjeku deset knjiga godišnje, a naravno, postoje i strastveni zaljubljenici knjige, zatim znanstveni radnici i istraživači čiji je prosjek mnogo veći – kazala je Nina Bunjevac Salkić iz Društva bibliotekara FBiH.
Naglasila je kako djeca čitaju onoliko koliko ih u obitelji, vrtiću ili školi potiču na to da zavole knjigu.
– U bibliotekama nastojimo kreirati ugodnu atmosferu za mališane, te kroz igru, radionice, gostovanje autora za djecu i druge kreativne programe učiniti knjigu i čitanje privlačnim, ali samo po sebi to nije dovoljno i uvijek je otvoren poziv roditeljima i zajednici u cjelini da nam se pridružen u našim nastojanjima. Djeca, prema našim anketama, ali i prema izvještajima iz dječjih odjeljenja, vole sami birati naslove, prateći noviju književnost za djecu i prilično se negativno odnose prema dijelu lektirskog programa. Više će ih okupirati svijet fantastične, uzbudljive, njime prilagođene horor priče, vole enciklopedijska izdanja za djecu kroz koja se upoznaju s oblastima koje ih zanimaju. Sve u svemu, s malo strpljenja, oni postaju “knjiški” znalci i svoju radoznalost zadovoljavaju traganjem kroz police biblioteka – kazala je Bunjevac Salkić.
Ako znamo da iz čitanja proizlazi sva naša znanja, onda je jednostavno zaključiti da je čitanje temelj izgradnje društva znanja. Ne težiti takvom društvu nas unaprijed osuđuje na zaostajanje i to ne samo u kulturi, nego u svim segmentima rada i djelovanja. O kakvom cjeloživotnom učenju, o kakvom osobnom i kolektivnom razvoju govorimo ako ne poznajemo knjigu, ako ne umijemo funkcionalno čitati? Promicanje čitanja je posao zajednice i bez odluke države da kontinuirano provodi kampanje koje potiču čitanje, a ako se u aktivnosti ne uključe obrazovne ustanove, mediji i sve druge društvene strukture, same biblioteke, koje inače nemaju veliku podršku na bilo kojem nivou, neće moći popraviti ovo stanje – kazala je Bunjevac Salkić.
Problemi koji stoje pred Društvom bibliotekara FBiH su, kako kaže, dvojaki.
– Ustrojstvo BiH ove je temeljne (tako kaže zakonska regulativa) ustanove kulture dovelo u težak položaj – entitetske i županijske podjele, različiti načini financiranja, bez državnog resornog ministarstva s jedne strane, i opća letargija u društvu, neprepoznavanje resursa koje nude biblioteke u lokalnim zajednicama. (dakako, uz časne izuzetke), dotle da i obrazovne institucije ne razumiju značaj biblioteke u svome radu, s druge strane – sve to dovodi bibliotečku profesiju u nezavidan položaj. Ali mi bibliotekari nećemo odustati od toga da društvu ponudimo najviše i najbolje što možemo, nećemo odustati od toga da rastemo i već sada svi više kolega su i informacijski stručnjaci i spremni smo se suočiti sa svim izazovima uključujući i onu koju donose noviteti poput umjetne inteligencije. Nastojimo biti vidljivi i prepoznatljivi u društvu u kojem djelujemo i vjerujemo da će i društvo, ako hoće naprijed, morati u bibliotekarima tražiti adekvatne sugovornike – navela je Bunjevac Salkić.
S druge strane, Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku (NUB) Bosne i Hercegovine najviše koriste znanstveni istraživači i studenti, preko 80 posto, dok u preostalih 20 posto spadaju učenici, umirovljenici i dugogodišnji zaljubljenici knjige i čitanja ili takoreći obični građani, kazala je za Fenu voditeljica sektora Usluživanje korisnika NUB-a BiH Adelaida Grabovica.
Prema statističkim podacima, u ovoj biblioteci najviše se koristi stručna literatura i to prema literaturi iz društvenih, primijenjenih znanosti i filozofije i psihologije, a odmah iza stručne literature slijede periodične publikacije, novine i časopisi.
Ova biblioteka u svom fondu čuva najkompletniji fond stare i tekuće periodike od pojave prvih bh. časopisa i novina do danas, od iznimnog značaja za znanstvene istraživače. Na kraju, u dosta manjem procentualnom omjeru spada takozvana lijepa književnost, u koju se ubraja beletristika, poezija, dječje knjige i lektire i slično.
– Što se tiče utjecaja suvremenih informacijskih tehnologija i društvenih mreža na kulturu čitanja, rekla bih da ona značajno ne utječe na korisnike biblioteke i čitanja. Ovakvo pitanje, prije svega, zahtijeva određena pojašnjenja. Suvremene informacijske tehnologije i društvene mreže mogu pozitivno i negativno utjecati na kulturu čitanja. Svjesni smo brzog razvoja informacijskih tehnologija, njihov razvoj je neupitan i nezaustavljiv. U ovakvom digitalnom okruženju čitatelj se susreće s bezbroj informacija koje mogu, ali i ne moraju biti točne. Dakle, čitatelj mora biti informacijski pismen da bi prepoznao relevantnu informaciju – kazala je Grabovica.
Dodaje da informacijske tehnologije svojim alatima svakako mogu olakšati čitanje kroz brži i lakši pristup čitanju, ali nikako negativno utjecati na njega.
– Alatima kao što je digitalizacija fonda, ponuda pristupa znanstvenim bazama podataka, online kataloga, ne da se pozitivno utječe na kulturu čitanja, nego svojim alatima i mogućnostima, informacijske tehnologije u bibliotekama dovode nove generacije kojima je to puno bliže i prisnije. Da, nove generacije čitatelja koriste se novim informacijskim tehnologijama, ali ne zaboravimo da je svaki izvor takve informacije pisana riječ, koja je nekim načinom prenesena u drugi oblik. Dakle, biblioteke moraju pratiti ovaj razvoj i svojim korisnicima ponuditi digitalizirani fond, znanstvene baze podataka i online katalog, što NUB BiH svojim korisnicima i pruža – kazala je Grabovica.
Po njenom mišljenju, čitanje u BiH je na zadovoljavajućem nivou.
– Ljudi koriste biblioteke i njihove fondove, fizički ili putem informacijskih tehnologija, izbor je na njima – navodi Grabovica. (Fena)
