Dok se političari nadmudruju o tome kad, kako i koliko smanjiti PDV i ukinuti akcize i da li to uopće učiniti, prosječnom stanovniku Bosne i Hercegovine ostaje samo da se nada i gleda u cijene goriva na benzinskim pumpama, cijene životnih namirnica koje idu do beskraja. Sa prosječnom plaćom koja je niža od one zvanične statističke, pitanje je kako preživljavaju?
Oni koji imaju novca kupuju, oni koji nemaju gledaju: prazne rafe, ekstremne cijene i goriva i namirnica. Dok čekaju da vlast sa obećanja i glume da im je stalo, pređe na konkretna djela, anketirani građani nam kažu da jedva sastavljaju kraj s krajem.
Političko nadmudrivanje o akcizama i PDV-u i 1000 bizarnih i ciničnih opravdanja da bi to utjecalo na budžete koji pune upravo građani, sociolog Esad Bajtal vidi kao klasični marketing.
“Imamo najmanju kupovnu moć u Evropi. Spadamo u tri najjadnije zemlje svijeta, na prvom mjestu mito i korupcija, za to je odgovorna politika, i imamo situaciju da oni koji su to sve napravili u ovakvim trenucima guraju sve dublje i dalje u živo egzistencijalno blato time što se igraju pričom o akcizama i PDV-u”, kaže Bajtal.
Kada bi akcizе bile ukinute, a i PDV na osnovne životne namirnice, trebalo bi vremena da se takvi efekti u budžetima stanovništva osjete, kažu ekonomisti.
“Imali smo kontinuirano isticanje vlasti, eto kako imamo dobru naplatu poreza generalno, pa u tome PDV, pošto je on najveći udio u porezima, hvalili smo se, može se iz toga zaključiti da postoji prostor da se PDV umanji, a da to ne ostavi posljedice po funkcionisanje vlasti”, navodi Željko Rička sa Ekonomskog fakulteta u Tuzli.
Dok se političke vođe usaglase o ekonomskim mjerama, za građane bi moglo biti kasno. Кrajnji cilj većine је zadržavanje pozicija moći na način da identificiraju neprijatelja, da ga članovima svoje političke grupe predstave kao opasnost, a sebe ponude kao zaštitnike od te opasnosti, kažu psiholozi.
“Ljudi u takvim okolnostima ostaju na nivou zadovoljavanja najbitnijih životnih potreba, kad uzmemo da to, sa niskom političkom kulturom i građanskom svijesti, rezultira apatijom i zadržavanjem postojećeg stanja, uz ponovno zadržavanje legitimiteta političarima koji su u ovom trenutku na vlasti”, ističe psiholog Gabrijel Pinkas.
U ovom trenutku еkonomske mjere i politički dogovori za bolji život mnoge građane više ne zanimaju. Oni pred njemačkom ambasadom čekaju vize da idu iz zemlje, a takvih je sve više, pa kad svi odu, pitanje je za koga će biti i mjere i dogovori?
Akta.ba
