Vremenske nepogode kakve su nas zadesile ovih dana kada su ugroženi životi ljudi i imovine nas podsjećaju koliko je važno imati pjedince koji će raditi na spašavanju.
Zenica takvih na sreću ima dosta, a među njima je i mladi Kenan Hrustanović, koji se ovih dana okitio značkom gorskog spasioca, ali nakon što je završio i brojne druge obuke među kojima i onu o spašavanju na vodi. Kaže volonterizam se uvijek isplati, a nas raduje činjenica da ne razmišlja o napuštanju svoje domovine BiH.
Nekoliko godina uloženog truda, volonterskog rada, odricanja, edukacije, obuka, iskustva, školovanja urodile su plodom: nakon završnog ispita Kenan Hrustanović je u oktobru postao registrovani gorski spasilac. Još kao srednjoškolac se pridružio ekipi SRK Bosna i prošao obuke.
„Tako je počela moja ljubav prema spasilaštvu. Onda sam prošao obuku za spašavanje na vodi, na stijeni i u prirodi … ta je ljubav godinama rasla i rasla. I shvatio sam da želim postati registrovani spasilac. Trudio sam se i težio tome, pet godina obuke i vježbe je na kraju uložilo plodom“, riječi su Hrustanovića.
I to nije sve, ovaj 27-godišnjak je na hiljade sati uložio kako bi služio zajednici.
„Član sam PD Vedro Zenica i imam A, B i C licencu planinarskog vodiča. Bio sam član Civilne zaštite Grada Zenica, također sam član Interventne spasilačke službe Zenica, to je na vodi, a i član sam GSS stanice Zenica koja pripada federalnom Savezu GSS. Aktivno sam se bavio atletikom, sada trčim maratone“, teško je pobrojati sve što je Kenan u proteklih desetak godina radio.
Sada Hrustranović studira mirovne studije i pripadnik je specijalne jedinice sudske policije. Sudeći po ovom primjeru mogli bismo reći da u ovoj državi ipak ima onih koji su svojim radom i rezultatima zaslužili radno mjesto. Još ako su uz to i dalje spremni biti na usluzi sugrađanima i sunarodnjacima, onda za nas ima nade.
„Ne želim stati na ovome. Moja je sada odgovornost da svoje znanje prenosim na mlađe članove GSS, da se i dalje edukujem i da pomažem prije svega ljudima, što mi je prevashodni cilj“, priča nam ovaj spasilac.
Ciljeve svoje ovaj Zeničanin očigledno ispunjava. Za volonterizam kaže da se uvijek isplati, iako se dešavaju često slučajevi teških i tragičnih prizora, ali i onih lijepih koji se najviše pamte.
„Imali smo nedavno slučaj u Nevesinju. Ja sam taj dan bio slobodan i čim sam čuo da traže nestalo dijete, okupio sam ekipu i odvezli smo se. Nažalost riječ je bilo o tragediji, dijete je pronađeno mrtvo, ali tu zahvalnost mještana i rodbine, stisak ruke, to se riječima ne može opisati niti parama platiti. I još njihova nevjerica da smo došli čak iz Zenice pomoći u potrazi“.
Dok Kenan ovih dana, mimo radnog vremena i bez nadoknade radi zajedno sa kolegama spasiocima na spašavanju ljudi i imovine, mi pamtimo njegove riječi od neki dan, kada smo razgovarali s njim, da ni u snu ne bi pomislio da napusti svoju domovinu i da svoje znanje i vještine unapređuje pod suncem tuđeg neba. Dok Kenan iz Zenice i brojni drugi Kenani iz cijele Bosne spašavaju mi mirno spavamo. Pa možda za nas ipak ima nade?(A.H.)
