Prema posljednjim podacima Sindikalna potrošačka korpa koju je Savez samostalnih sindikata BiH izračunao za novembar 2020. godine iznosila je 1.918,53 maraka i za 139,39 maraka je skuplja od potrošačke korpe iz oktobra 2020. godine.
Prosječna plaća isplaćena u Federaciji BiH za septembar 2020. iznosila je 961 KM. Pokrivenost Sindikalne potrošačke korpe prosječnom plaćom je svega 50,09 posto.
Prilikom izrade Sindikalne potrošačke korpe u obzir je uzeta prosječna plaća isplaćena u Federaciji BiH, te minimalni troškovi života četveročlane porodice koju čine dvije odrasle osobe i dva djeteta, od kojih je jedno u srednješkolskom, a drugo u uzrastu osnovca. Dokle mogu napuniti potrošačku korpu najveći broj zaposlenih koji imaju plaće od 500 ili 600 maraka?
Jedino što je učinila Vlada Federacije BiH koja je 5. marta 2020. godine donijela je odluku o zabrani poskupljenja osnovnih životnih namirnica s obzirom na to da je tog dana potvrđen prvi slučaj zaraze koronavirusom u Bosni i Hercegovini.
Među namirnicama koje ne mogu poskupiti bili su mlijeko, brašno, šećer, ulje, žitarice, jaja, sol, riža, tjestenina, margarin, mesne i riblje konzerve, svježe meso, riba, hrana za bebe i pelene, higijenski ulošci, voda za piće, dijetski proizvodi, deterdženti, sapuni, pasta za zube, zaštitna odjeća i obuća, hirurške maske i posteljno rublje i druge slične potrepštine…
Odluka je važila samo dva mjeseca, a pandemija korone još uvijek traje, a onda su u ostatku 2020. godine krenulo poskupljenje svega i svačega pod poznatom krilaticom “slobodnog formiranja cijena”, pa neka kupuje ko može.
“Savez Sindikata jedini objavljuje koliko košta potrošačka korpa. Mi ukazujemo na stalna poskupljenja hrane zajedno sa udruženjima potrošača. Na žalost mi ne možemo ništa drugo uraditi osim vršiti pritisak na one koji su odgovorni na kreiranje politike da kontrolišu tržište u smislu regulacije, jer se pokazalo na početku da je to mogu kada je 5. marta zabranjeno povećanje cijena hrane i sredstava za higjenu”, kaže Lejla Čaušević, stručni saradnik za informisanje i međunarodnu saradnju Saveza samostalnih sindikata BiH.
Osim toga, dodaje naša sagovornica, Vlada FBiH trebala bi bar najugroženijoj radničkoj kategoriji sa najnižim plaćama pronađe način da bar djelomično mogu zadovoljiti osnovne potrebe za hranom.
“Poražavajuće je da iz mjeseca u mjesec prosječnu plaću u FBiH ne prima najveći broj radnika koji ne mogu kupiti najosnovnije namirnice za puko preživljavanje. Vlast ne odgovara za ovo teško stanje i na kraju ako ne povedu računa o ovim životnim problemima nama samo preostaje da izađemo na ulice”, zaključuje Čaušević.
Potrošačku korpu ne može sebi priuštiti ni ako dvoje rade u porodici i primaju prosječnu plaću, tvrdi Admir Arnautović, predsjednik Kluba potrošača Srednja Bosna Travnik.
“Prosječna plaća nije uopće mjerilo, jer imamo ogroman broj ljudi kojima je i prosječna plaća misaona imenica. Radnici koji rade u primarnom sektoru imaju znatno manje plaće, petsto ili šesato maraka, od prosječnih i jedva sastavljaju kraj s krajem. Trgovci koriste priliku i povećavaju cijene po desetak feninga, pa za tri mjeseca još malo povećaju, pa se to nabere za marku-dvije za godinu. Na kraju kada se sve sabere potrošačka korpa poskupi na kraju mjeseca za desetine maraka i tako u nedogled. Na žalost država ne poduzima ništa bar da pomogne domaću proizvodnju osnovnih životnih namirnica, subvencioniranjem nekih proizvoda”, predlaže Arnautović.
