Životi osoba s protetičkim ortopedskim pomagalima, odnosno protezama nije lagan, govori Ahmed Mujkanović, diplomirani inženjer mašinstva i student drugog ciklusa na Mašinskom fakultetu u Zenici.
Iako se kalup za ležište, ili takozvani koš, izrađuje manualno i unikatno u ortopedskim radionicama, korisnicima proteza često treba dosta vremena i prilagodbe da bi imali idealno pomagalo koje će im olakšati kretanje, dodaje ovaj mladi zaljubljenik u dizajniranje predmeta koji će drugim omogućiti ljepši i lagodniji život. Zbog te želje se odlučio i odsjek Inženjerski dizajn proizvoda, što smatra dobrom odlukom.
Borba sa zdravstvenim sistemom
“Svi predmeti koji su vezani za dizajn novih proizvoda, za proračune i računarske analize prototipova su mi bili itekako interesantni. Nakon naučenog 3D modeliranja kroz redovnu nastavu, vještine vezane za 3D printanje sam stekao kroz sekciju okupljenu oko IdeaLaba. Ovoj sekciji se nisam priključio na samom početku, već nakon vremena sam vidio da se tu rade super stvari i veoma zanimljivi projekti. Kada imate tako dobru opremu, vrijednu ekipu studenata i profesora i tako pozitivnu radnu atmosferu, sasvim je logično da ni rezultati neće izostajati. Kroz ovu sekciju je prošlo mnogo studenata, u razne projekte su bili uključeni razni studenti, a znanja i vještine koje se tu nauče se prenose na specifičan način, rekao bih ‘s koljena na koljeno'”, kaže mladi stručnjak.
Upravo zbog njegove želje da pomogne drugima, predloženo mu je da u okviru svog diplomskog rada odgovori molbi osoba sa invalidetom iz Zenice, kako bi mogao dizajnirati, optimizirati i poboljšati ortopedske proteze.
Kako se proteze prave ručno, postoji mogućnost pojave male greške u izradi, a kako proteza ide na tijelo, te male greške mogu dovesti do žuljanja, plikova i pucanja kože, što dodatno otežava život osobama koje koriste protetička pomagala.
Osim samog problema prilagodbe ležišta proteze, osobe s invaliditetom se moraju boriti i sa zdravstvenim sistemom, što čitav proces produžuje, a mnogi, prije svega ratni vojni invalidi, nemaju finansijsku mogućnost da dođu do novih, naprednijih i boljih proteza. Stoga su se predstavnici ove populacije obratili Mašinskom fakultetu, a Ahmed je spremno odgovorio na izazov.
Specifična biomehanička istraživanja
“Proteklo ljeto nismo odmarali, jer smo u iDEAlab-u, fakultetskoj naučno-istraživačkoj laboratoriji, radili na analizi nekoliko proteza tako što smo ih snimali, optimizirali model i izradili pojedine dijelove, poput kalupa za ležište proteze. Radili smo to uz pomoć 3D skenera i printera koji su nam omogućili veću preciznost i poboljšanje u izradi medicinskih pomagala nego je to moguće postići pri uobičajenom ručnom modeliranju. Uzimanje tačnih mjera preostalog dijela ekstremiteta se može obavljati korištenjem 3D skenera, a nakon toga u saradnji sa medicinskim stručnjacima, ortopedima i protetičarima, kao i uz savjete samih korisnika proteze, slijedi kreiranje 3D modela ‘koša’ proteze i zatim i sama izrada korištenjem savremenih 3D printera”, pojašnjava Mujkanović proces.
Kako kaže, tema koju obrađuje njegov diplomski rad spada u skupinu specifičnih biomehaničkih istraživanja.
“Kretanje je jedna od najvažnijih čovjekovih potreba. U okolini se nalaze brojne, za zdravog čovjeka skoro nevidljive prepreke, koje osobama sa nedostatkom ekstremiteta jednog ili oba donja uda stvaraju ogromne, a ponekad i nerješive probleme”.
Danas postoje razna tehnička rješenja protetskih pomagala koja u znatnoj mjeri pomažu ovakvim osobama, govori Mujkanović te dodaje da proteza ima zadatak vraćanja normalne funkcije dijela tijela koji nedostaje.
“Kreiranje proteze isključivo prema krajnjem korisniku je veoma složen proces, a ukupni postupak podrazumijeva i potpunu rehabilitaciju. Osnovni cilj rada zapravo jeste procjena realne vrijednosti opterećenja složene konstrukcije protetskog pomagala, razumijevanje djelovanja opterećenja na elemente posmatranog primjera konstrukcije, te prenos opterećenja na dijelu veze konstrukcije proteze sa ‘košem’, a od čega zavisi opterećenje potkoljenog dijela noge korisnika. Svakako, provedena analiza treba ukazati na mjesta za eventualna poboljšanja integriteta cjeline ovakve veze”, kaže mladi stručnjak.
Ubrzan i poboljšan proces
Stoga, govori, njegov diplomski rad predstavlja neki uvodni/početni korak kada je u pitanju ovaj projekat koji nosi naziv “Razvoj metoda i tehnologija u primjeni inženjerskih znanja u oblastima medicine i zdravstva“.
Projekat je prezentiran u Vladi Zeničko-dobojskog kantona, a na projektnoj aplikaciji su u nekoliko posljednjih mjeseci intenzivno radili prof.dr Darko Petković, v.prof.dr Fuad Hadžikadunić, v.prof.dr Harun Hodžić i dr.sc. Mirza Oruč i ona predstavlja nastavak višegodišnje saradnje Mašinskog i Medicinskog fakulteta Univerziteta u Zenici u razvoju iDEAlab centara i proširenju palete usluga centara, kaže Mujkanović.
“Naš cilj je da napravimo konačni model koji će biti bolji u odnosu na postojeće rješenje, a koji neće imati previsoku cijenu izrade. Moram spomenuti da je u tim uključeno i još studenata te profesora koji će svojim znanjem pomoći da se ovo uspješno odradi. U poređenju s tradicionalnim postupkom izrade ‘koša’ proteze, ovim savremenim pristupom bi se znatno ubrzao i poboljšao proces”.
