Večeras uperite oči prema nebu jer nas očekuje prava nebeska poslastica – pljusak zvijezda padalica, odnosno meteorski pljusak Perzeidi, poznat i po nazivu suze sv. Lovre.
Zvijezde padalice nemaju veze sa zvijezdama koje padaju, nego je riječ o meteorima, metalnim ili kamenim nebeskim tijelima koja obilazeći Sunce ulaze u Zemljinu atmosferu te prolazeći kroz nju sagorijevaju. Zbog toga što ta pojava izgleda poput baklje koja pada prema Zemlji, razumljivo je zašto se često naziva zvijezdama padalicama.
“Prognozira se prosječna aktivnost od oko 100 meteora na sat, a uvjeti za opažanje će biti izvanredni do oko 00:30 kada nam izlazi Mjesec koji će nam svojim sjajem ponešto smanjiti vidljivost sitnijih meteora. Najbolje vrijeme za opažanje je od ponoći do zore”.
Preporuka je da se Perzeidi promatraju što dalje od ulične rasvjete i raznog svjetlosnog onečišćenja.
Tea Blažević nalazi se u zagrebačkom planetariju gdje je razgovarala s voditeljem planetarija Zvonimirom Drvarom.
On je objasnio da meteor koji padne na zemlju zovemo meteroit te da mogu doseći brzinu od preko osam kilometara u sekundi, pa čak i do 60, 70 km/s.
Večeras vrhunac Perzeida
Ove godine meteorski pljusak Perzeida vrhunac će dosegnuti upravo večeras, a kako navodi NASA na svojim službenim stranicama, u svakonoćnoj astronomskoj predstavi možemo uživati u skoro isto tako učestalom gledanju meteora i tjedan poslije 12. kolovoza. Odnosno, od 5. do 19. kolovoza.
Ovih godina nismo se mogli veseliti baš “meteorskoj oluji”, odnosno pojavi čak tisuća meteora po satu. No, to je ionako vrlo rijetka pojava. Povijesni rekord je, koliko se zna, 1833. godina i meteorski spektakl Leonida te godine; procjenjuje se da ih je bilo možda čak i 100.000 po satu.Međutim, i bez toga Perzeidi su zanimlja pojava koja, u idealnim uvjetima u ta dva tjedna vrhunca, jamči oko jednog meteora u minuti koji bljesnu i izgore na temperaturama od 1500°C.
Ako je tko zabrinut da nešto od tog vatrometa ne bi grunulo u njihovoj blizini, ne trebaju biti. Perzeidi u pravilu izgaraju na visinama između 80 i 160 kilometara, pa su čak i situacije u kojima se neki veći komad raspadne, eskplodira na nižim visinama, savršeno bezopasne. Stoga bez straha možete uživati u večerašnjoj nebeskoj poslastici!
Drvar kaže kako su najopasniji oni meteroiti, asteroidi koji dolaze iz smjera sunca i koje ne možemo opaziti jer je sunce svijetlo i sjajno. Takav najbolji primjer je iz 2013. godine kada je u Rusiji kod grada Čeljabinska eksplodirao jedan veliki meteroit, a i Hrvatska ima svoje primjere – 28.2. u jutarnjim satima kod zapadnog Žumberka isto je eksplodirao meteroit, kaže Drvar.
