Federalna vlada usvojila je danas Program ekonomske stabilizacije i oporavka Federacije BiH, čijom realizacijom bi privredi, putem subvencija, u naredna tri mjeseca moglo biti osigurano 200 do 250 miliona KM, kao i dodatnih 100 do 150 miliona, zbog obustavljanja plaćanja akontacije poreza na dobit.
Hoće li i koliko od svega vidjeti radnici, veliko je pitanje. Dosadašnje ponašanje kompanija, koje su i prije i za vrijeme krize uzrokovane pandemijom korona virusa, ostvarivale najveću dobit u BiH, ne ulijeva nadu da će bh. radnik konačno biti plaćen cijenom koju zaslužuje.
Dok čekamo na početak primjene takozvanog korona-zakona, isplatu olakšica za kompanije pogođene pandemijom koronavirusa, sve je manje radnika na platnim listama, a za one koji još rade, plate su sve manje.
Ovih dana, svjedočimo i lobiranjima analitičara profitabilnih bh. kompanija, koji bi u vremenu krize da zaštite svoju milionsku imovinu naušrtb radnika, na čijim ektremno niskim plaćama su, na kraju krajeva, i profitirali.
Savez samostalnih sindikata uporno upozorava na nevjerovatan nesrazmjer između ostvarene dobiti i mizernih plaća, kao osnovi na kojoj posluju kompanije, nerijetko one među top deset ili 20 najuspješnijih u Bosni i Hercegovini.
Na primjer, treća po visini dobiti među naftnim kompanijama, HIFA PETROL prijavila je prošle godine dobit u iznosu od preko 11 miliona KM, a prosječna neto plaća u toj firmi iznosila je tek 428 KM.
Najveća kladioničarska firma u BiH, Premijer World Sport, sa više od 1.000 zaposlenih, ostvarila je u 2019. dobit veću od 44 miliona KM, dok je radnicima isplaćivala u prosjeku 375 maraka u neto iznosu.
Lanac BINGO, koji godinama iskazuje izvanredno visoku poslovnu dobit (koja u 2019. dostiže blizu 93 miliona), svojim radnicima plaća 521 KM.
Sindikat prati ekonomske tokove u BiH i zna startne podatke o tome koje su kompanije ostvarile veliku dobit. Mi smo na osnovu takvih analiza prošle godine i pokrenuli inicijativu i aktivnost da Vlada FBiH sistemski uredi najnižu cijenu rada. Znači, apsolutno smo protiv da kapital svoju dobit raspoređuje onako kako želi, mi zahtijevamo da radnici osjete da imaju koristi od tih dobiti i da se to zakonski reguliše, ističe Dževad Hadžić iz Saveza samostalnih sindikata BiH.
Inicijativa za utvrđivanjem minimalne plaće na hiljadu konvertibilnih maraka, koju je Sindikat pokrenuo u novembru prošle godine, za sada nije urodila plodom. „Tripartitni dijalog na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i jeste prestao stoga što su poslodavci blokirali zahtjeve Sindikata”, dodaje Hadžić. Ističe da Udruženje poslodavaca, koje i predstavljaju najprofitabilnije bh. kompanije, očito nije za plaćanje rada cijenom koju radnici zaslužuju, a u tome ima podršku vlasti.
„Mi smo u aktivnosti da precizno prozovemo one kompanije koje nisu dobronamjerne prema radnicima. Navešćemo komplet tekstilni sektor, koji ostvaruje velike dobiti, a tamo su najniže cijene rada. Takvi su i trgovački lanci, koji imaju enormne profite, a radnici u tom sektoru žive sa najmanjim platama”, kaže Dževad Hadžić.
Rezultat takvog odnosa prema sindikatu i radnicima su kozmetičke izmjene radnog zakonodavstva, koje bi radnicima, ali i ukupnom ekonomskom napretku, mogle još više naštetiti. Zakon o izmjenama Zakona o radu, na primjer, još je u proceduri i u slučaju ponovnog nastupanja stanja nesreće, vrlo brzo bi se, i to u formi prijedloga, mogao naći pred zastupnicima Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH, ukazuje Dževad Hadžić iz Saveza samostalnih sindikata Zeničko-dobojskog kantona. (Sanja Stević)
