Posve je postalo jasno da život ljudi na planeti, nakon pandemije COVID-a 19, više neće biti isti. Već uveliko svjetski stručnjaci predviđaju nove modele življenja koji nas očekuju.
Tako će, kažu, soliteri prestati biti poželjna mjesta stanovanja, sve će više ljudi htjeti živjeti u nižespratnicama, a posebno u kućama i to na lokacijama što udaljenijim od urbanih područja. Prema riječima Sergeya Makhnoa osnivača studija „Sergey Makhno Architects“ projektiraće se zatvoreni manji prostori koji će biti udaljeni od samog ulaza u kuću ili stan, a i bunkeri će u svijetu, kao mjesto stanovanja, definitvno postati „in“. Domovi će, kaže Makhno, postati uveliko uredski prostori.
S obzirom na aktuelno stanje zabrane kretanja, ali i ove modele življenja u budućnosti, okupaciona terapija u kućnim uvjetima će postati svojevrsni stil života.
Upravo ova terapija zauzima značajno mjesto među mnogim terapijskim metodama koji se primjenjuju u slučaju različitih poremećaja mentalnog zdravlja.
„Uz stručnu pomoć okupacionog terapeuta i na pravi način odabrana i dozirana okupaciona AKTIVNOST uveliko može pomoći osobi sa mentalnim poteškoćama da svoju borbu, strahove i osjećanja prenesena na platno, papir ili predmet izrađen od nekog materijala”, poručuje mr. zdravstvene njege Maida Ibrahimagić Sarajlić, okupaciona terapeutkinja Centra za mentalno zdravlje Zenica.
ZI: Šta je to okupaciona aktivnost u uvjetima socijalne izolacije i boravka u zatvorenom?
„Cilj okupacione terapije je da korisno angažuje pojedinca, da se okupira vrijeme i misli u uslovima socijalne izolacije i boravka u zatvornom i ograničenom prostoru.
Osoba se prvo treba pobrinuti za aktivnosti svakodnevnog života (higijenske navike, navike uzimanja redovnih obroka, eventualno propisane medikamentozne terapije, redovan san itd.) – tzv. samozbrinjavanje.
U samozbrivanje spada i praćenje preporučenih smjernica (često pranje ruku i dezinfekcija prostora u kojem boravimo, socijalna distanca, nošenje zaštitne maske, praćenje preporuka o odlaganju obuće, što rjeđi odlazak u trgovinu dok traje vanredna situacija).
Druga životna aktivnost je produktivnost, to su plaćene ili neplaćene aktivnosti koje pridonose razvoju kako pojedinca tako i društva (profesionalne obaveze, školske obaveze, briga o djeci…), obzirom da su sada izmjenjeni uslovi, te je svako na individualnom planu napravio prilagodbu svojih aktivnosti (za malu djecu i djecu vrtičke dobi se sada skrbi jedan od roditelja, ili je napravljena prilagodba u smislu čuvanja djece od neke treće osobe od povjerenja jer vrtići ne rade, školarci imaju online nastavu, dok mnogi zaposleni rade od kuće ili su uzeli godišnji odmor, ili su novonastalom situacijom ostali bez posla te su njihova svakodnevna rutina, finansijska i socijalna jako narušene.Bilo bi dobro posmatrati novonastale okolnosti i izolaciju kao priliku da zavirimo u sebe, da pronađemo kreativnost koju smo potisnuli svakodnevnim obavezama.
Treću životnu aktivnost – kreativno korištenje slobodnog vremena, neke osobe jako dobro znaju iskoristiti svaki slobodni trenutak i odmoriti se na njima prihvatljiv način, dok druge osobe i kada se u toku dana nađe slobodan trenutak nikada nemaju vremena za svoje potrebe i ne znaju se pobrinuti za sebe.
Svaka osoba u toku dana (bilo koje životne dobi) trebala bi imati vrijeme (bar pola sata) za sebe i da radi stvari koje joj pričinjavaju zadovoljstvo, naravno aktivnosti koje ne podrazumijevaju ugrožavanje ostalog dijela porodice.
Neki moji klijenti (u cilju odvajanja vremena za sebe) su napravili svoj mali kutak u svojim životnim prostorima. To ne mora biti cijela prostorija, ponekad je dovoljna samo jedna stolica (koju je jedna moja klijentica presvukala u platno i nazvala je svojom stolicom za relaksaciju), mali kutak gdje ćete raditi aktivnost koja vam pričinjava zadovoljstvo. Da li će to biti kutak za slikanje, šivanje, čitanje, pisanje dnevnika (koji toplo preporučujem), presađivnje cvijeća, izradu mušica za ribe, ispunjavanje ukrštenica, izrađivanje predmeta od drveta, mjesto za relaksaciju, vježbe disanja …itd to zavisi samo od vaših interesovanja.
Svaka osoba može sebi pomoći u biranju aktivnosti koje voli raditi, aktivnosti koja ga usrećuje, na taj način možemo od malih stvari i sa skromnim sredstvima biti jako kreativni. Jedna klijentica koju poznajem pravi fantastične slike na obojenoj podlogi od šperploče i par kamenčića.“
ZI: Kako pronaći inspiraciju i snagu za kreativnost u vremenu sveopćeg straha i brige za zdravlje svoje i svojih najbližih?
„Nevjerovatna je snaga i blagodat rada sa rukama, tj. neka okupaciona aktivnost koju sami odaberemo.
Možda smo cijeli život htjeli nešto naslikati, napisati, sašiti, možda imamo neki skriveni talenat, ali nismo imali hrabrosti da krenemo bojeći se osuda i procjena od ostatka porodice i prijatelja.
Cilj okupacione aktivnosti nije gotov rad koji je savršen, nego proces rada, da se osjećamo zadovoljno što smo nešto pokrenuli, da se osjećamo inspirisano, smireno, motivirano…
Svako sebi može biti terapeut, birajući aktivnost za sebe, na početku su to radovi skromnih boja i oblika, ali kako budete duže i posvećenije radili čak i predmeti koje dobijemo (slika, krpena lutka, sapun…) izgledat će sve bolje.
Ponekad je produkt tog rada toliko dobar da ga je moguće ponuditi i prodati te steći određenu finansijsku dobit, pa čak pokrenuti i vlastiti mali biznis.
Brojni su primjeri mojih klijenata koji su krenuli sa nekom okupacionom aktivnošću koju nikada prije nisu radili (radim sa ljudima koji nikada nisu držali kist, a napravili su predivne slike), a kasnije su svoje proizvode čak ponudili na bazarima ili prodavali u okviru aktivnosti brojnih udruženja građana.
Što se tiče djece, roditeljima preporučujem da svaki dan imaju neku okupacionu aktivnost sa svojom djecom ili da im u dogovoru sa njima daju smjernice i podršku za aktivnosti koje žele raditi.
Naravno aktivnosti se razlikuje od uzrasta, sposobnosti, okolnosti u kojima dijete odrasta, za malu djecu to će biti neke motoričke, senzorne igre koje mogu biti jako jednostavne, kao što su npr. ubacivanje loptice u kutiju, slikanje prstićima, miješanje tijesta, pravljenje domaćeg plastelina, prepoznavanje boja, oblika, tekstura, dijelova dana ili godišnjih doba….
Dok za veću djecu, okupacione aktivnosti mogu biti npr. spremanje jednog obroka (doručak) da cijela aktivnost bude urađena od početka do kraja, od postavljana stola, pravljenja obroka, do raspremanja. Moja preporuka je insistirati da se započeta aktivnost završi, pokušati produžiti fokus na aktivnost koja se obavlja. Pohvaliti urađenu aktivnost, zajedno planirati sljedeću, potaknuti individualne sklonosti i sposobnosti djece, poticati „radni ritam“, planiranje i organizaciju aktivnosti.
Već jako dugo se bavim ovim poslom, i sama sam majka dvoje djece. Nikakav razlog, nedostatak finansijskih sredstava, vremena, preopterećenost svakodnevnim obavezama, čak i narušeno zdravstveno stanje, briga o bolesnim članovima porodice nisu dovoljna isprika da u toku dana ne odvojite dio vremena da saslušate svoje dijete, da ga pitate kako se osjeća, da mu ispričate priču ili da ona vama ispriča priču, da zajedno zalijete biljku i naučite ga kako se biljka zove, za što je korisna itd, te da se u svim tim okupacionim aktivnostima zajedno smijete i uljepšate svakodnevnicu tokom pandemije COVID-19.“
JU „Dom zdravlja“ Zenica je organizovala, pored svoje oficijelne web stranice sa mnoštvom korisnih i bitnih informacija te facebook profila i YouTube kanal gdje će se moći pogledati video prijedlozi okupacionih aktivnosti za djecu u kućnim uslovima, poručuje okupaciona terapeutkinja Maida Ibrahimagić Sarajlić. (Alma Huskić)
