Varroa destructor je naziv izuzetno otpornog, golim okom vidljivog parazita pčela Apis cerana i Apis mellifera, koji napada odrasle pčele i pčelinja legla.
Ovaj široko rasprostranjenji parazit prisutan je u gotovo svakoj pčelinjoj zajednici, a njegovo širenje unutar društava je brzo i progresivno, te nanosi ogromne štete pčelarima, navodi se u setu savjeta stručnjaka Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica.
Istinski problem predstavljaju odrasle ženke varoe (dužine od 1-1,8 mm i širina 1,5-2 mm), čije je tijelo ovalno i pljosnato, posve pokriveno velikim leđnim hitinskim štitom, smeđecrvenkaste boje.
Prisustvo Varroa destructor u velikom broju u pčelinjim košnicama nakon zimovanja znak je da nismo ispravno ili u potpunosti uradili jednu od metoda borbe protiv varoe prije zazimljavanja samih pčela. Zimska pčela se u tom slučaju rađa bez krila ili sa deformisanim krilima sa nezavršenim procesom rasta i razvoja. To u konačnici usporava proljetni razvoj i slabi pčelinju zajednicu, koja na kraju može i propasti.
Kritično vrijeme najintenzivnijeg razvoja varoe u društvu je avgust i septembar. Neophodno je već u julu početi sa kontrolom i dijagnostikom i primjenom metoda za suzbijanje varoe, kako ne bi došlo do intenzivnog razvoja varoe i slabljenja pčelinjeg društva i oštećenja pčela, koje su namijenjene za prezimljavanje. Tek kada je leglo koje ulazi u zimu u potpunosti zdravo i dovoljno dugovječno, ono može vezati generacije novih pčela u proljeće.
Problemi počinju u rano proljeće
U proljeće, sa pojavom novog legla, prezimjele ženke varoa počinju polijegati jaja. Upravo zbog ovih činjenica, kao i zbog toga što se varoa razvija u poklopljenom leglu, utvrđivanje varooze je dodatno otežano.
Kako ističu iz INZ, jake pčelinje zajednice održavaju temperaturu od 35° C oko legla koja ne odgovara razvoju varoa. Ukoliko pčelinja zajednica oslabi, iz bilo kojeg razloga, razmnožavanje varoa je ubrzano. Dok je broj varoa mali, napadnuto leglo se „na oko“ uobičajeno razvija. Ukoliko je leglo jako napadnuto, ono ugiba u različitim razvojnim oblicima. Utvrđeno je da već i jedna varoa na jednoj pčelinjoj ličinki pričinjava štetu.
Uzimajući u obzir da mnoge vitalne funkcije pčele poput imunološkog odgovora, detoksikacije (na primjer od pesticida) i termoregulacije ovise o masnim zalihama pčela, ovaj podatak uzročnika varoe stavlja u kontekst glavnog krivca velike smrtnosti pčela širom svijeta. Ovaj parazit također pomaže u širenju mnogih drugih bolesti poput američke truleži i nozemoze, te oslabljujući imunitet pčelinjih zajednica varoa povećava njihovu osjetljivost na prisustvo raznih vrsta virusa. U rano proljeće i u jesen, kad nema puno legla, broj varoa na pojedinim ličinkama je najveći, dok je najmanji ljeti, kad je leglo najjače razvijeno. Životni vijek napadnutih pčela znatno je skraćen.
Za svakog pčelara je od ključnog značaja saznanje o tome sa kakvim pčelinjim zajednicama ulazi u novu sezonu. U pčelinjoj zajednici može biti od nekoliko stotina do nekoliko hiljada varoa. Od 2017. godine u naučnim krugovima došlo se do zaključka da ukoliko je zaraženost košnice varoom manja od tri posto, pčelinja zajednica je „sigurna“.
To bi u praktičnom smislu značilo da bi na 300 pregledanih pčela trebali imati manje od devet varoa. Ne poduzmu li se sanacijske mjere na vrijeme, napadnuta pčelinja zajednica prije ili kasnije propada. U pravilu je potrebno nekoliko godina da se varoe namnože u tolikoj mjeri da zajednica propadne. Međutim, ako su varoama uneseni uzročnici zaraznih bolesti, varooza može imati vrlo brz tok i za kratko vrijeme dovesti do propasti pčelinje zajednice.
Sve intenzivnijom primjenom različitih hemijskih metoda (neprovjerena i neregistrovana hemijska sredstva) pčelari se suočavaju sa sve većim problemom otpornosti varoe. Cilj svakog savjesnog pčelara trebao bi biti razvoj strategije na početku sezone, koja bi uz korištenje određenih provjerenih metoda omogućila zdrave i radno raspoložene pčelinje zajednice, što bi u konačnici obezbijedilo zdrave i ispravne pčelinje proizvode. Suzbijanje varooze je vrlo zahtjevan i složen zadatak koji zahtijeva dobru pčelarsku praksu u smislu redovnog nadzora pčelara nad vlastitim pčelinjim zajednicama.
Važno pravovoremeno otkrivanje oboljenja
– Zbog izraženih klimatskih promjena već sada su mogući prvi pregledi pčelinjih zajednica u košnicama, gdje bi se prilikom uočavanja bilo kakvih odstupanja i prvih kliničkih znakova uzorci dostavili laboratoriji za dijagnostiku bolesti pčela Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica ili nekoj drugoj laboratoriji koja ima akreditovane i certicirane metode dijagnostike bolesti pčela, čime ispunjavaju stručne i tehničke uvjete u pružanju analize utvrđivanja prisustva varoe kao i nivoa zaraženosti košnica, ističe stručna saradnica za veterinarsku mikrobiologiju u INZ Aida Šanja-Reis.
Uzorci mogu biti ostaci sa podnice pokupljeni u papir nakon nekoliko sedmica, uzorci od najmanje 60 živih pčela iz sredine gnijezda zatvorenih u staklenu posudu sa probušenim rupicama ili prethodno zamrznute pčele i stavljene u papirnu ambalažu ili pak radiličko i trutovsko poklopljeno leglo zapakirano u papirnu ambalažu.
U INZ napominju da je rano utvrđivanje varooze zakonska obaveza svakog pčelara koji namjerava seliti ili prodati pčele, ali prije svega je od najvećeg značenja za njezino uspješno suzbijanje, te smanjenje gubitka pčela na našim pčelinjacima.
Stručnjaci INZ navode da su sa detaljima oko ove opasne i štetne bolesti pčela, načinima spriječavanja ili borbe protiv nje, kao i detaljima oko dijagnostike uvijek na raspolaganju svim pčelarima u BiH putem emaila, telefona ili lično u laboratoriju za epizootiologiju Instituta, koja se nalazi u Zenici.
