Da sunce tuđeg neba ne grije kao što ovo grije, poručuje i naša naredna priča. Porodica Palavra pozitivan su primjer mladih ljudi koji su u mnoštvu onih koji su odlučili otići i potražiti svoje mjesto pod suncem u tuđoj zemlji, ipak odlučili ostati u svojoj. Bez stalnog zaposlenja, sa dvoje djece, marljivim radom stvaraju sebi bolju budućnost.
Njihovo imanje prostire se na 11 hiljada kvadratnih metara.
“Mogli smo otići i imali smo gdje, ali nismo jer ovo je moja djedovina i želim na njoj nešto uraditi, i ostaviti svojim sinovima, Lidiu i Lorisu”, kaže 43-godišnji Darko Palavra.
Darko kaže kako je najlakše otići. I oni su učili njemački jezik, ali su odustali, jer kako kažu, nigdje nije kao u Bosni.
Umjesto odlaska, na pradjedovom imanju, odlučili su stvoriti malo carstvo. Zamisao je mali sportsko – rekreativni centar i neobično izletiste sa životinjama i šadrvanima koje ce biti posebno primamljivo najmlađim.
“Već smo nabavili nekoliko životinja, napravili smo teren za fudbal kao i šadrvane koje će služiti za odmor svima koji vole prirodu, tišinu i odmor a za malu raju će sve biti besplatno”, priča Darko.
I nisu se ovi mladi ljudi nikada oslanjali na državu, niti su nešto očekivali od nje. Žele ostati u svojoj zemlji. Svaka pomoć od države, za njih mali je znak pažnje i volje da ipak ima nade za sve mlade ljude u ovoj zemlji.
“Nisam nikad ništa tražio, a naravno da bi mi puno značilo kada bi uspio kroz neki poticaj dobiti bilo kakvu pomoć jer i supruga i ja smo nezaposleni”, dodaje Darko.
Supruga Indira odrasla je u gradu, ali joj ništa nije teško i desna je ruka svom suprugu.
“Ovu zemlju su branili naši očevi i majke i ja cijenim to kao i sve dobre ljude koji vole ovu zemlju. Najlakše je otići ali ako odemo svi šta ćemo onda? Poštujem i one koji tako odluče, ali ja biram svoju zemlju i svoje ljude”, priča nam 30-godišnja Indira Palavra.
Porodica Palavra pozitivan su primjer mladih ljudi koji su u mnoštvu onih koji su odlučili otići i potražiti svoje mjesto pod suncem u tuđoj zemlji, ipak odlučili ostati u svojoj. San da će jednom Pradjedov ranč Darko ostaviti svojoj djeci se polako ali sigurno ostavaruje. Na tom putu želimo im sreću. (Belinda Dorić)
