Sinoć je, nakon duge i teške bolesti umro legendarni zenički umjetnik, akademski slikar Tomislav Perazić.
Tomislav Perazić rođen je u malom mjestu Dupilo kod Bara 1934 godine. Bio je član je Udruženja likovnih umjetnika BiH od 1964., diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani 1962. godine.
Dva puta mu je dodjeljena nagrada Zenice a u svom umjetničkom stvaralaštvu učestvovao je na preko 120 kolektivnih izložbi i preko 70 samostalnih izložbi.
U Željezari Zenica u pogonima stvarao cikluse djela „Ljudi i vatre“ a vječita ljubav bile su mu boje sunca mediterana, figure i mimoze.
Njegov odlazak je veliki gubitak za Zenicu i BiH.
Kao jedanaestogodišnjak, 1945. godine pobjeđuje na takmičenju u rodnom Baru, nacrtavši najbolji portret Josipa Broza Tita. Odlazi potom u Herceg Novi gdje završava Srednju školu za primijenjenu umjetnost. Primljen je na Akademiju likovnih umjetnosti u Ljubljani, gdje diplomira 1961. godine u klasi profesora Gojimira Antona Kosa i velikog Božidara Jakca. Kao stipendista Željezare Zenica, dolazi u ovaj grad, koji mu narednih 55 godina ostaje mjesto življenja i rada.
Bilo je to vrijeme kada je u željezari snimljen film “Uzavreli grad”, epsko djelo Veljka Bulajića o ubrzanoj industrijalizaciji i početku transfomacije Zenice u moderan grad. Motiv obnove i izgradnje domovine bio je neizostavan u umjetnosti tog doba.
Perazić se za Žurnal prisjetio kako je nekada sa željezarcima doručkovao u njihovim menzama. Iako slikar, dobijao je bon za topli obrok. Slušao je njihove priče, hodao pogonima livnice, valjaonica, visokih peći, prepunih vatre i dima, te gledao lica i pokrete radnika, motiva koji će mu dugo biti inspiracija.
-Metalurzi Zenice su me lijepo prihvatili. Govorili su – ti si naša raja. Ja sam kontaktirao s njima, posmatrao šta rade, slikao desetine porteta. U tom periodu, od 1965. godine i dalje, nastajale su i grafike, crteži, ulja na platnu, stvorio sam jednu epopeju o čeliku,” s ponosom je objašnjavao Perazić.
Ljubazni, uvijek za razgovor i kratko ćaskanje na ulici spreman, čika Tomo nije prestajao slikati do zadnjeg dana. Zenica je danas, na svoj rođendan, izgubila jedno od imena koje je obilježilo njenih posljednjih pola vijeka.
Malo je umjetnika kao što je bio Tomislav Perazić koji su se odvažili da eksperimentišu kroz apstrakcije sa koloritom, stvarajući svoje kompozicije sunca mediterana, mimoza, maslina, vodopada, riba i figura žena. Njegova istraživanja posebno su bila prisutna kroz slikanje na kartonu, lesonitu, glas papiru,panel pločama i juti, kod kojih tekstura daje reljefnost nanesene boje. Još tokom studija na likovnoj akademiji u Ljubljani Tomislav Perazić se posebno iskazao kao odličan crtač radeći portrete, figure i grafike u predmetnoj nastavi kod profesora Božidara Jakca.
Crteži tušem na kojim vidimo mnogo detalja mora, maslina, riba, barki i sunca stalna su nostalgija umjetnika koja ga je vraćala u rodni kraj. Poseban segment njegovog umjetničkog stvaralaštva su bili portreti rađeni olovkom i ugljenom kao i akvarelom i uljem. Djela Tomislava Perazića nalaze se u stalnoj postavci galerije portreta u Tuzli, a bio je učesnik i visoko rangirane međunarodne selektivne izložbe portreta u ovoj galeriji.
